Now Reading:
Treći panel 2. konferencije „Žene i poduzetništvo“ donio zanimljiva izlaganja o netipično/tipičnim, muško/ženskim zaposlenjima: „Nisam osjetila nikakve predrasude da je to više muški posao. Malo se teže organizirati, ali i to se uspije“
Full Article 6 minutes read

Treći panel 2. konferencije „Žene i poduzetništvo“ donio zanimljiva izlaganja o netipično/tipičnim, muško/ženskim zaposlenjima: „Nisam osjetila nikakve predrasude da je to više muški posao. Malo se teže organizirati, ali i to se uspije“

Na trećem panelu 2. konferencije „Žene i poduzetništvo“ u Varaždinskoj županiji bilo je jako zanimljivo, jer su svoja iskustva podijelile žene u netipično-tipičnim, muško-ženskim zaposlenjima.

Govorile su Ines Slunjski – AVO LOGIKON d.o.o. , vlasnica i uspješna studentica diplomskog studija Međimurskog veleučilišta, Snježana Mikulčić Jakopović –osnivačica brenda bio kozmetike KMT bio cosmetisc, iz MORH-a bojnica Vesna Orehovečki i ravnateljica Strojarske i prometne škole Varaždin Snježana Klarić.

Kuća magične trave Snježane Mikulčić Jakopović je odlična turistička priča u novomarofskom kraju.

– Ljubav te odvede svuda i tako sam ja slučajno završila u Paki. Ne mogu reći da sam stručnjak za poljoprivredu, ali za kozmetiku jesam. U životu se sve dogodi s razlogom, stvari se poslože i kada vidiš da te nešto nosi, prepustiš se tome i radiš ono što voliš, što želiš i vidiš da ima potencijala i budućnosti. U suprugovoj obitelji ima dosta zemlje pa je ideja bila da se nešto posadi, to mi je bilo kao antistres terapija, kao i svima koji su radili po uredima. To je lijepo da se čovjek opusti, ali je i ozbiljan posao, pa sam ostavila posao u Varaždinu i posvetila se tome – pojasnila je svoj poslovni put Jakopović.

Zašto melisa u Paki? Snježana je rekla kako je ideja nastala prije 15-ak godina kada su svi sadili lavandu, od Slavonije do Zagorja. A oni su odlučili da ne idu tim smjerom, nego kontra svih.

– Ako želiš uspjeti moraš ići kontra svih. Kada krene neki trend svi mu se priključe u nadi da ih upravo u tome čeka zarada. A mi smo posadili melisu, kada većina ljudi nije niti znala što je to. Sada imamo jako puno ljekovitog bilja kojeg sadimo i prerađujemo u kozmetiku. Nismo više bazirani samo na matičnjaku ili melisi. Melisa nam je bila odskočna daska. Danas imamo šest hektara nasada, vlastitu proizvodnju i isključivo biocertificirane proizvode za njegu lica, tijela i kose – istaknula je Jakopović.

Ines Slunjski je vlasnica „Malca Genijalca“. Radi se o franšizi čije ime je osmišljeno prije 7-8 godina, dok se ona se za tu franšizu odlučila prije pet godina.

– Radila sam u vrtiću, gdje sam imala priliku vidjeti potrebe djece, na što bi se trebali fokusirati, što možda neki formalni sustav ne nudi i tu sam počela istraživati neke alternativne opcije razvoja mozga djece, koncentracije, pažnje, sve ono što bi djeci trebalo. Tu je došao „Malac Genijalac“, tu sam odlučila reći „ne” sustavu i otići u svoju firmu. Trebalo je puno ludosti i hrabrosti, ali mislim da je podrška okoline presudila, mislim da se ne bih sama od sebe usudila upuštati u to jer sam imala 23 godine i svi su me malo čudno gledali – naglasila je Slunjski i dodala kako se firma bavi intelektualnim razvojem djece, gdje rade na povećanju koncentracije, pažnje, pamćenja, razmišljanja.

– Imamo i drugu franšizu. To je „Edukido“, iz 2021. godine, nakon što smo ustabilili „Malca Genijalca“. To je edukativni program s Lego kockama, gdje radimo više STEM područje, gdje se radi druga vrsta edukacije, ali također je ulog u djecu i njihovu budućnost. I to sam uzela master franšizu, što znači da, osim centra u Varaždinu, prodajem franšize i po drugim gradovima u Hrvatskoj. Kroz tvrtku je sada već prošlo jako puno djece, a brojimo sveukupno u firmi oko 200 djece, što je za Varaždin puno – zaključila je Slunjski.

Bojnica Vesna Orehovečki kazala je da se tek kada se radi u otežanim uvjetima rada, vidi ono pravo zajedništvo gdje se ne gleda tko je muško, a tko žensko, nego svi zajedno rade, jedni drugima pomažu, daju savjete, tako da u svojoj okolini na svojoj koži nisam osjetila nešto negativno, bez obzira na stereotip da je to više muški posao – pojasnila je Orehovečki.

Osvrnula se i na vojne vježbe u kojima ističe da su svi isti.

– Ako nešto radiš po dužnosti, radiš ono što radi i muško po toj dužnosti. Ne možeš zakazati, jer onda sustav ne funkcionira. Što se tiče fizičke spreme, imamo nešto malo blaži tretman, u smislu da ne trebamo toliko sklekova napraviti kao muški jer nismo tako razvijene i sustav je to prepoznao, ali sve ostalo je isto. Moji kolege koji su zapovjednici, većinom tih viših razina su svi muški, svi me uvijek pitaju za savjet i nemam nikakvih problema. Balansirati posao s obiteljskim životom je izazov. Puno mi je lakše sada kad sam se vratila u Varaždin, u međuvremenu sam dobila sina, suprug je završio Vojnu akademiju i završio je u Gospiću, tako da sam s malim djetetom sama u Varaždinu. Malo je teže sve to organizirati, ali može se, uz pomoć obitelji – komentirala je Orehovečki.

Ravnateljica škole Snježana Klarić rekla je kako u školi rade proizvode i za neka poduzeća i za privatne osobe.

– Sva ta strojarska zanimanja vodi naša bivša učenica, žena, gdje učenici idu na praktičnu nastavu. Što se tiče mene osobno, sjećam se prije nekih 15 godina sjedili smo u zbornici kada je bila trećina nastavnica i dvije trećine nastavnika, da je bio razgovor o tome da će se možda jednog dana dogoditi da na čelo Strojarske i prometne škole dođe ženska osoba i onda su moji muški kolege rekli da će se prije Zemlja početi okretati u drugom smjeru, nego što će na ovu Strojarsku školu doći žena kao ravnateljica. Evo, Zemlja se i dalje okreće. Ja sam se odlučila kada je moj kolega, koji je 10 godina bio ravnatelj, rekao da više neće biti, uz veliku podršku mojih nastavnika, javiti na ovaj posao pred kraj karijere. Nije jednostavno, zahtijeva puno vremena, puno diplomatskih vještina jer to je ipak jedna struktura visokoobrazovanih ljudi koji drže svoje predmete i gdje se mora znati plivati – ispričala je Klarić.

– Što se tiče upisa, mijenja se i tu struktura. U prometnom sektoru uglavnom su nastavnice, što se tiče samih učenika, najviše djevojaka je u logistici i špediciji, ali moram reći da ih je sve više i u strojarskim zanimanjima, otkad su se promijenila, zahtijevaju više informatičkog znanja, sofisticiranija su. Ja sam po struci politolog, ali budući da radim već više od 25 godina na toj školi, onda sam naučila puno toga. Iako sam najviše naučila, otkad sam postala ravnateljica, o građevini zahvaljujući Varaždinskoj županiji koja je puno uložila u naše praktikume – zaključila je ravnateljica Klarić.

i.belosevic/sjever.hr

07.03.2024.

Input your search keywords and press Enter.