Kako smo već izvijestili, Krešimir Komorčec iz Ivanca, član Foto kluba Varaždin, osvojio je prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda na 3. Nacionalnom natječaju za hrvatsku vinsku fotografiju sa svojom fotografijom Zlatne gorice.
Podsjetimo, Natječaj je trajao od rujna do prosinca prošle godine, a prijaviti su se mogli profesionalni fotografi i amateri s fotografijama na temu vinarstva, vinogradarstva i podrumarstva.
Tročlano povjerenstvo, u kojem su bili profesionalni fotografi Goran Matošević, Bernard Čović i Mišo Lišanin, je u uži izbor odabralo 36 fotografija 24 autora, koje su objavljene u fotokatalogu „Vinski kušlec“.
Najboljima su nagrade uručene na završnoj svečanosti u siječnju, uoči blagdana vinogradarskoga sveca sv. Vinka, u Hrvatskom domu u Križevcima. Natječaj su organizirali Društvo za očuvanje križevačke baštine „Križevački štatuti“ i Grad Križevci.
Ugodno iznenađenje početkom godine
Kako nam je rekao nagrađeni ivanečki fotograf, po zanimanju inače kuhar, fotografijom se amaterski bavi pet godina, koliko je i član Foto kluba Varaždin. Zahvaljujući članstvu u Klubu dobio je vrijedne informacije koje su mu pomogle da njegov hobi iznjedri što bolje fotografije.
– Klub mi je dosta pomogao. Kod njih sam vidio neke sitnice koje su profićima bitne, a meni kao amateru vrlo dobrodošle, primjerice koji kut tražiti, kako fotografirati… – kazao je uvodno Komorčec i dodao da od sto napravljenih fotografija, možda njih pet do deset bude dobrih pa one reprezentativne traži procesom eliminacije.
Tako je bilo i sa spomenutom nagrađenom fotografijom.
– Slobodno vrijeme volim iskoristiti da negdje odem i, kad vidim priliku za dobru fotografiju, volim uslikati. Tako sam jedno jutro išao klijeti, a na jednom dijelu su bili ti bregi, zagorski otoci u magli, pa sam odlučio stati. Ali nisam mogao fotografirati uz cestu, pa sam išao malo dalje i došao do neke klijeti. Bilo je oko 8 sati ujutro, bio je ondje i gazda. Pitao sam mogu li slikati, rekao da je da nema problema. Popili smo rakiju i na kraju shvatili da smo generacijski tu negdje i da dolazimo iz istog mjesta. Napravio sam 10-ak slika s tog mjesta, taj vinograd je imao ravne redove. Poslao sam ovu i još dvije fotografije bez nekog očekivanja da ću nešto osvojiti, pogotovo ne prvo mjesto, tako da mi je nagrada bila ugodno iznenađenje početkom godine – ispričao je Komorčec koji nema ni profesionalni fotoaparat. S ovime koji ima je, kaže, zadovoljan, a u budućnosti možda i nabavi neki „malo jači”.
Voli fotografirati spontano, ono što mu „zapne za oko”
Kako dalje navodi, voli fotografirati spontano, ono što mu „zapne za oko”.
– U katalozima su bili primjeri gdje stavite dvije čaše jednu kraj druge, crno i bijelo vino, i fotografirate. To mi nije privlačno, više volim slikati kada negdje idem i kada mi se nešto svidi, ne čekam – ističe i dodaje kako ne voli namještati kadar koji fotografira.
– Nedavno sam baš bio ispod Ivančice u šetnji i nisam planirao stati kraj mlina na vodu, ali mi je nešto privuklo pažnju. Tamo je bio gazda, došao sam unutra, a on mi je rekao da ne slikam njega i prostor jer je sve neuredno i nije čisto. Rekao sam da baš tako želim slikati, da ne želim slikati namješteno i da se sve sjaji – objasnio je Komorčec.
Želi fotografirati realno, trenutno stanje stvari, poput onih koje je zatekao prilikom šetnje ivanečkim područjem – prosuto brašno, ofucana fotelja, potrgani stolac… Dodaje i da bi više volio fotografirati ljude.
– Prije sam volio slikati samo prirodu, ali sam odlučio više slikati ljude, njihove osjećaje, reakcije i ponašanje, no to je malo teže dobiti, ljudi se rijetko žele slikati i da se objavljuju njihove fotografije. Ima zanimljivih prizora, pogotovo starijih ljudi, sijedih i naboranih, ali ja pitam, pa ako može, u redu, ako ne, opet u redu – navodi naš sugovornik.
Drugi natječaj
Dodajmo da je nedavno održani Nacionalni natječaj za hrvatsku vinsku fotografiju ukupno drugi natječaj na kojem se Komorčec natjecao. Prošle godine prijavio se na natječaj „Sretno dijete – sretna obitelj” u Koprivnici, gdje je za dvije fotografije dobio pohvalu i za jednu kolekciju slika srebrnu medalju.
– To je bilo prvi put, a ovo je sad drugi put da sam se prijavio. Drago mi je zbog toga, nagrada je došla baš neočekivano. Nagrađenu fotografiju sam i prije natječaja htio staviti na zid, a sad ću je sigurno objesiti! – zaključio je kroz smijeh Krešimir Komorčec.
mlpetrinjak/sjever.hr
04.03.2024.
