Gotovo je nestvarno pogledati u zapisnik s nekog prvoligaškog susreta Stolnoteniskog kluba Varaždin i u njemu ne vidjeti ime Petre Petek. Legendarna varaždinska i hrvatska stolnotenisačica nakon 17 godina provedenih u klubu, odlučila se na odlazak. Iza nje ostali su brojni rezultati i lijepa sjećanja, pred njom su novi izazovi.
– Uf, 17 godina radosti i veselja, najljepših trenutaka u mojoj sportskoj karijeri – započinje razgovor Petra Petek.
Njezina stolnoteniska priča započela je prije 23 godine kada je otac odvodi na trening u Stolnoteniski teniski klub Drava Žabnik.
Bio je to zapravo jedini klub u općini koji je upisivao djevojčice. Klub je u mlađim uzrastima bio itekako poznat po rezultatima, a trener i predsjednik Vilim Šagi, iz malog je Žabnika napravio pravo čudo jer je uz pomoć sumještana pokrenuo i izgradnju stolnoteniske dvorane u kojoj se i dan danas nižu veliki uspjesi – prisjeća se Petra.
Nakon par godina provedenih u Žabniku na inicijativu trenera Saše Suhodolčana, Petra 2006. godine prelazi u Varaždin, sredinu u kojoj je provela sljedećih 17 godina nižući svoje najveće sportske rezultate.
– Varaždin je ostavio neizbrisiv trag u mojoj igračkoj karijeri i uvijek ću pamtiti zajedništvo koje smo imali kao ekipa. Trener Saša u sebi nosi posebnu karizmu, a činjenica je da sve igračice koje su došle u Varaždin nisu mijenjale klub po nekoliko godina.
U njezinom slučaju ta je odluka stigla tek nakon gotovo dva desetljeća. Koliko god bila teško, do tog trenutka jednom je moralo doći.
– Odluka o promjeni sredina nije stigla preko noći, jednostavno sam se vodila po svom osjećaju. Desetak godina sam vodila klub u najvišem rangu natjecanja, bila prva igračica ekipe i pri kraju sam već osjećala veliki teret na svojim leđima. Mislim da sam donijela fer odluku prema klubu i sebi da zamijenim sredinu i okušam se u novom okruženju. Izabrala sam klub iz Svete Nedelje koji trenutno igra u nižoj ligi, ali je cilj ulazak u najviši rang natjecanja i to nam zasad jako dobro ide s obzirom da se nalazimo na prvoj poziciji bez izgubljenog meča – otkriva Petra.
Žali jedino za činjenicom da nikada nije zaigrala u jačoj inozemnoj ligi, iako je imala brojnih ponuda.
– U životu se sve događa s razlogom i vjerujem da je tako moralo biti.
Osim što pomaže ekipi Svete Nedelje da izbore elitnu ligu, prihvatila se i trenerskog posla u STK Visia iz Trnovca Bartolovečkog.
– Moram priznati da je lakše igrati nego trenirati djecu – kroz smijeh priča, a to objašnjava činjenicom da igračkog iskustva ima i na pretek, dok trenersko još uvijek skuplja.
– Klinci su različiti, zahtijevaju puno pažnje, ali na svom nekadašnjem primjeru pokušavam izabrati najbolje rješenje. Svaki savjet od kolega trenera uvažavam i nadam se da ću jednog dana biti barem približno dobra trenerica kao što sam bila igračica, to bi mi bio najveći uspjeh i zadovoljstvo.
Ne krije da je profesionalni zaokret jednim dijelom bio motiviran i privatnim odlukama.
– Privatne stvari su dosta utjecale na moju odluku o promijeni kluba. Jednostavno, dođeš u godine kada ti igračka karijera na neki način padne u drugi plan i prioriteti se mijenjaju. To je glavni razlog mojeg odlaska iz Varaždina. Tom odlukom sam otvorila priliku mlađim curama u Varaždinu da osjete kako je biti vođa ekipe te da im to bude motivacija da stasaju u velike igračice – objašnjava Petra.
A bez kakve igračice je ostao Varaždina najbolje pokazuju Petrini rezultati. U svojoj bogatoj karijeri bila je dvostruka juniorska prvakinja Hrvatske, četverostruka seniorska u pojedinačnoj konkurenciji te trostruka u igri parova. Također, dva puta okitila se naslovom prvakinje na Zagreb Openu, dok je na Europskom prvenstvu za juniorke dohvatila broncu. Ponijela je i titulu najbolje sportašice Grada Varaždina. I to su samo oni najveći rezultati. Osvojene pojedinačne turnira, reprezentativne pobjede, ligaška slavlja…mogli bismo nabrajati u nedogled.
Vidi li već sada neku buduću Petru Petek za stolnoteniskim stolom?
– Uff, buduća Petra Petek?! Daj Bože njih više! Mislim da je sport najljepša sporedna stvar na svijetu i osobno bih voljela da se svako dijete bavi sportom, bilo kojim. Uz sport su djeca zdravija i sretnija, postaju samostalnija, organiziranija i na kraju krajeva uče gubiti i pobjeđivati što je sastavni dio života. Mene je osobno sport izgradio. U životu kad dođeš do neke loše situacije, reagiraš smirenije i pametnije, a to je cijena uspjeha. Tako da ovom prilikom prvenstveno apeliram na roditelje da upišu dijete na sport i da se zajedno s njim vesele svakom uspjehu. Sport je velika žrtva, a da bi u njemu uspio moraš biti spreman na velika odricanja jer koliko se daješ toliko ti se i vraća – zaključuje Petra, najuspješnija igračica u povijesti varaždinskog stolnog tenisa.
r.p./sjever.hr
19.01.2024.
