Planinarenje, osim što je velika ljubav, strastvenom zaljubljeniku u prirodu i planine Matiji Krznaru predstavlja mnogo više. Za njega to je ujedno i odmor, uživanje i spoznavanje samog sebe.
Odrastajući u, kako kaže, ponositom međimurskom selu Domašinec i trčkarajući bespućima polja i šuma uz rijeku Muru vrlo je rano shvatio da što se više daješ prirodi, ona ti uvijek uzvraća još više. Pa iako mu je i sama ljubav prema planinarenju od strane njegovih roditelja usađena još od malih nogu, tek je nedavno počeo testirati svoje planinarske mogućnosti u osvajanju sve viših svjetskih vrhova.
– Još sam kao klinac, sa svega par godina, s roditeljima i prastricem, koji je bio strastveni planinar odlazio na lokalne međimurske brege i zagorsku Ivanščicu. Tu se rodila moja ljubav prema planinama te sam i dolaskom u Zagreb na fakultet tu i tamo znao otići na Sljeme. Nažalost, kasnije su me poslovne obaveze i manjak vremena odvojile od tih mojih aktivnosti – govori nam Matija te pojašnjava kako je upravo u vrijeme koronavirus pandemije ponovno pronašao više vremena za sebe te se odlučio vratiti svojoj strasti.
U to sam vrijeme postao član Hrvatskog planinarskog društva Međimurje, Čakovec te sam nakon izleta s mojim Međimurcima po lokalnim gorama, tražio novi izazov, do 2000 metara. Odluka je pala na Dinaru, vrh Troglav 1.913 metara. Uz kraće pripreme po Biokovu i hrvatskim planinama, u lipnju prošle godine, s vrhunskim slovenskim alpinistom odlazim na Triglav i penjem se gore i dolje u jednom danu – pojasnio nam ovaj strastveni planinar dodajući kako se radilo o zahtjevnom pohodu kojim je probio svoju zonu komfora.
Bio je to tek početak osvajanja najviših vrhova jer je već samo mjesec dana nakon Triglava stajao na vrhu druge najviše planine u Alpama, Monte Rose. Kako nam je rekao, put je za njega najljepši dio na kojem nastaju i nova životna prijateljstva, a upravo ga je jedno takvo potaklo i na sljedeći pohod, a bio je to uspon na najviši vrh stare Europe, Mont Blanc.
– Svaka je planina na neki način najbolja ili najinteresantnija, no svakako je uspon na Mont Blanc moj najimpresivniji uspon. Bio je to prvi veći i pravi izazov jer se radi o ozbiljnoj i opasnoj planini te ujedno jedna prekretnica za mene, gdje sam shvatio koje su zapravo moje mogućnosti. Tih pola sata na vrhu i predivno vedro vrijeme ostat će mi u dubokom sjećanju. I upravo je to svrha svega, taj osjećaj uspjeha, ali i muke i napora, to je ono što ne možete kupiti – pojašnjava naš sugovornik.
Sljedeći cilj bio je najviši vrh Južne Amerike, Aconcagua, a koji je ujedno bio i neponovljivo ekspedicijsko iskustvo. Nakon povratka i oporavka Matija je već bio u ozbiljnim planovima i organizaciji pohoda na Kilimanjaro, najviši vrh Afrike.
– Otišao sam sam iz Hrvatske, a tamo su me čekala četiri nosača, kuhar i vodič. Penjali smo se jednom od najljepših ruta, onom kružnom koja omogućava prolazak kroz sve afričke zone. Staza vodi kroz tropsku kišnu šumu nakon koje se nađete u alpskoj pustinji punoj kamenja iz vulkana te na kraju prolazite kroz arktičku tonu leda i glečera. Svakako jako interesantnih sedam dana jer vidjeti sve to i doživjeti je pravo iskustvo – ispričao je Matija.
Kao najljepši trenutak svake svoje ekspedicije izdvaja završni uspon, odnosno dolazak na sam vrh te nam pokušavajući objasniti taj veličanstven osjećaj, govori kako se radi o koktelu emocija.
– Uvijek oko sebe imate ljude koji vas podržavaju te s vama na neki način proživljavaju to iskustvo i kada biste sve njihove osjećaje strepnje, nade i očekivanja, htijenja, ponosa i zahvalnosti spojili u jedno, upravo to bi bila ta emocija koja se aktivira u vama na samom vrhu. Radi se o izvanrednom osjećaju ispunjenja jer ste ostvarili nešto dobro i sebe motivirali i pomaknuli korak dalje – govori nam naš sugovornik.
Naravno da smo ga upitali i koliko su zahtjevne pripreme za osvajanje najviših vrhova.
– Sve zavisi od planine do planine, no ona je uvijek ona koja ima zadnju riječ. Ako te planine nečemu nauče, to je zasigurno poniznost i poštovanje prema planini i prirodi, prijatelju, ali i prema sebi. Tako da svaki projekt započinje upoznavanjem same planine. Svakako treba raditi na treningu izdržljivosti i kondicije pa se tu podrazumijevaju duga planinarenja, vožnja biciklom trčanje po planinama uglavnom izuzetno intenzivni i dugotrajni napori. Treninzi su to na kojima ostavljate dušu pa je isto tako potrebno i odmoriti se tjedan, dva prije samog uspona – govori Matija napominjući kako je uz fizičku bitna i mentalna snaga.
– Svi mi u sebi imamo neki “x faktor”, nešto što nas tjera i gura naprijed, a upravo mentalna snaga ovisi o tom faktoru. Da li smo mi u glavi dovoljno jaki da ostvarimo svoj cilj i da li dovoljno vjerujemo u sebe. Prvi je cilj doći dolje, a drugi je cilj doći gore i dolje i kad je čovjek s time na čisto, zapravo radi ono što voli – poručuje Matija.
Budući da Matija nastavlja sa svojim naumom da osvoji najviše vrhove svih kontinenata, saznali smo kako je sljedeći u planu uspon na Himalaju, a nama jedino preostaje da mu poželimo sreću. Matijine planinarske ekspedicije i fascinantne kadrove neopisivih prizora prirodnih ljepota koje susreće na planinama možete pratiti na njegovom blogu.
Foto: www.matijakrznar.com
jmiklauzic / www.sjever.hr
09.10.2022.
