Izrada licitira, šarenih kolačića od slatkog tijesta, a koji dolaze u najrazličitijim oblicima – od srca do vijenaca i u najrazličitijim veličinama – od minijaturnih do onih koje možete okačiti na zid, od 15. studenoga 2010. godine upisana je na UNESCO-v popis nematerijalne baštine u Europi. Kako bismo više saznali o njihovoj povijesti, o tradiciji pravljenja i njihovim tajnim sastojcima popričali smo s vlasnicom najstarije živuće radionice licitara, Vlastom Hubicki.
Licitarstvo je u Hrvatsku stiglo iz srednje Europe u 17. stoljeću, a s vremenom se počelo širiti i u Mariju Bistricu gdje se ukorijenilo u 19. stoljeću.
– To je bilo i vrijeme kada je moj pradjed Mijo utemeljio svoju medičarsko-svjećarsku radnju Zozolly. Osnova licitarije ista je već stoljećima, no dakako da su se s vremenom neke stvari mijenjale i prilagođavale. Tako se i naš način oslikavanja razlikuje od onog u drugim zemljama i upravo su zbog tih naših posebnosti i dugog kontinuiteta rada medičarski obrti s područja sjeverne Hrvatske 2010. godine uvršteni na UNESCO-vu reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva – ispričala nam je Vlasta i otkrila što je licitar zapravo, ali i kako se pravi.
– Licitar je naziv za kolač od slatkog tijesta, a ujedno tako nazivamo i čovjeka koji ga izrađuje. Licitarski proizvodi su isključivo ručni rad zbog čega je postupak njihove izrade i zahtjevan i dugotrajan. Da biste primjerice napravili licitarsko srce prvo trebate zamijesiti tijesto (šećer, voda, brašno i suhi kvas). To tijesto se razvalja na tablama i modlicama se reže u oblik srca. Zatim se peče i suši od 7 do 10 dana. Tijesto mora biti tvrdo i suho i onda se može bojati posebnom bojom s otopinom želatina i prehrambenih boja. Srce se ukrašava, odnosno crta ili cifra otopinom želatina u koju se dodaje otopina šećernog sirupa i zatim se dodaje krumpirov škrob i time se određuje gustoća smjese koja ne smije imati grudice – priča nam Vlasta.
Kaže kako su se nekada majstor licitar školovao tri do četiri godine, a nakon toga izučavao zanat kod majstora što je bio dug proces koji danas više nije propisan, ali to ne znači da se baš svatko već sutra može početi baviti licitarijom.
– Svi mi imamo svoje tajne zanata. Za oslikavanje licitara morate imati i mirnu ruku, biti jako spretni i vješti i jednostavno imati dara za lijepo oslikati svoj proizvod. Iako su sva licitarska srca slična, svaki majstor ima svoje specifičnosti i svaki pokazuje svoj način oslikavanja. Svi poštujemo tradicijski način, ali i dodajemo neki svoj pečat koji baš naš rad čini prepoznatljiv našim mušterijama – objašnjava nam Vlasta, a mi smo je upitali postoje li tajni sastojci licitara.
– Svaki licitar ili medičar ima svoj tajni recept za izradu tijesta za licitare i medenjake. Srca se ukrašavaju na različiti način, a svi znamo da ni sjaj i nijanse boje nisu kod svih isti. Uostalom niti jedan licitar naprosto nije i ne može biti isti jer sve radimo ručno, od oblikovanja do ukrašavanja. Ali, u tome i jest draž. Na taj način dobijete nešto posebno što nitko drugi na svijetu nema i mislim da je to odlika najboljeg dara i suvenira – kaže Vlasta čiji je obrt Zozolly utemeljen još davne 1882. godine.
– Medičarstvom se prvo bavio moj pradjed, zatim djed, pa baka, moja mama i sada ja. Obrt je otvoren u Mariji Bistrici i tu traje već 139 godina. Hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj u tradiciji su nas Hrvata. Običaj je da se jedanput na godinu dođe Majci Božjoj Bistričkoj zahvaliti za ono što je bilo i preporučiti se za sljedeće razdoblje. Kad se odlazi sa hodočašća, kao uspomena ili poklon najmilijima, uvijek se uzimalo i licitarsko srce ili se pak zasladio život ukusnim medenjacima – kaže Vlasta o bistričkim običajima.
– Vještina se prenosila s koljeno te je, kao i mnogi drugi, naš obrt uvijek bio obiteljski posao. Naša radionica se nalazi u prizemlju obiteljske kuće i s licitarima su se generacije obitelji, gotovo doslovno, svako jutro budile i navečer išle spavati. Cijelo smo vrijeme zadržali tradicijsku izradu, koja je sada i zaštićena, ali smo i dodavali i mijenjali neke stvari. Usuđujem se reći da je mama Vera prva počela pisati na licitarska srca. Licitarske pisanice je naprimjer radio još moj djed Franjo, no one su tad bile isključivo crvene, dok ih danas nudimo u mnoštvo različitih boja. Svi se mi prilagođavamo, snalazimo i pokušavamo pratiti razvoj vremena i želje ljudi – govori Vlasta, a o zagorskoj tradiciji kaže kako se nerijetko zanemaruje.
– U našem društvu tradicija se nažalost nerijetko zanemaruje, što se posebno pokazalo u onom vremenu dolaska jeftine plastike. No, ljudi ipak shvaćaju koje stvari imaju trajnu vrijednost i ishodište u njihovim korijenima. Dakako da bi bili puno sretniji kad bi tu svijest uspjeli podići na još jedan viši nivo, no to je nešto na čemu stalno i marljivo moramo raditi svi mi – od licitara i medičara, preko učiteljica i učitelja do državnih institucija – priča nam Vlasta i dodaje kako u njihovoj radnji možete pronaći licitare koji su vezani uz sve dijelove života.
– Licitarska srca prate nas od rođenja, kada se kao uspomena izrađuje licitarsko srce s imenom djeteta i datumom krštenja. Također, prigodom vjenčanja mladenci s veseljem dijele licitarska srca s imenima mladenke i mladenca i datumom. Gotovo da nema ljudi koji bi otišli iz Marije Bistrice bez nekog suvenira, primjerice licitarskog srca na kom piše „Tak imam te rad“, „Najboljoj baki“ ili pak „Najboljoj punici“. U predbožićno vrijeme osobito su traženi bili naši adventski vijenci ukrašeni srcima, a sad se već sve više ljudi raspituju za nakit kojim se ukrašavaju božićna drvca. Definitivno je da svako doba godine nosi svoje, a najbolje bi bilo da je svaki dan Valentinovo! Zar nije ljepše pokloniti licitarsko srčeko na kojem piše „Volim te“, „Tak imam te rad“’ i špigliće i ružice nego to obaviti SMS-om ili mailom? Znalo se reći, kad bi cura pogledala licitarsko srce koje joj je kupio dečko na proštenju, po sjaju njezinih očiju znalo bi se da će se ženiti najkasnije za Božić. Dakle, licitarska srca nikako nisu samo suvenir ili ukras – ona su i jednostavan i iskren znak ljubavi ili simpatije – s osmijehom kaže Vlasta čiji su licitari dijelom promotivnih proizvoda Hrvatske turističke zajednice.
– Kako bi radili sa Hrvatskom turističkom zajednicom, moramo zadovoljiti stroge kriterije te nam i to na neki način laska jer govori o prepoznatljivosti našeg rada i ozbiljnosti obrta. Licitarsko je srce dobilo veliko priznanje kad je uvršteno na reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva, stoga nam je posebno drago što i kroz taj kanal doprinosimo tome da to naše srce vidi čim više ljudi iz svih krajeva svijeta – kaže Vlasta. U proteklih je 139 godina srce Zozolly došlo je do svih kontinenata, na njih se čak pisalo i japanskim pismom, a Vlasta se s posebnim ponosom sjeća licitarskog srca kojeg je njena mama Vera poklonila papi Ivanu Pavlu II.
Znate što Vam je činiti dolaskom u Mariju Bistricu – trk u radnju Zozolly – podržite zagorske običaje, malim doprinosom pomozite očuvanju dugogodišnje tradicije i sa sobom odnesite jedinstven znak topline, ljubavi i sreće!
mčaržavec/www.sjever.hr
19.12.2021.
