Znate li tko je Melinda Šefčić, umjetnica koja se svojim društveno-angažiranim radom ističe od drugih? Izlagala je na mnogobrojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, a tome moramo pribrojiti i rezidencijalni programe i festivale na kojima je gostovala. Melinda je članica HDLU-a i HZSU-a kao i članica Upravnog odbora HDLU u Zagrebu. Poznata je po oslikavanju bolnica i kaznionica.
Unijeti novi sjaj u bolnice i kaznionice – Melindina je glavna misija. Imali smo priliku s njom razgovarati o njenom radu, motivima koje slika, za što se zalaže putem umjetnosti, kako vidi današnju umjetnost, zašto oslikava baš bolnice i kaznionice…
Pročitajte intervju, učite od Melinde i uživajte u fotogaleriji!
Koje su izložbe iza tebe? Što nam možeš reći o njihovom konceptu?
– Koncept izložbi ovisi. Kada su samostalne izložbe u pitanju tada sama koncipiram izložbu, a tu se uvijek radi o nekom presjeku recentnih radova ili presjek zadnjih cca. 8/10 godina rada, u mom slučaju, periodu stvaranja nakon fakulteta. Kada govorimo o grupnim izložbama koncept je većinom definiran od strane kustosa koncepta ili se opet radi o nekom presjeku zbivanja u protekle dvije, tri godine kao npr. Bijenale slikarstva. Upravo tako izdvojila bih recentnija učešća kao što je 35. salon mladih, 55. zagrebački salon primijenjene umjetnosti i dizajna, 5. bijenale slikarstva, 7. bijenale ilustracije, a potom slijede brojna učešća na skupnim izložbama od Njemačke, Portugala, Grčke, Italije, New Yorka, Makedonije, Srbije, itd. Ako govorimo o samostalnim izložbama najviše sam izlagala u Hrvatskoj, potom u Poljskoj, Nizozemskoj i Srbiji.
Melinda se kroz umjetnost zalaže za solidarnost, ravnopravnost, kreativnost, dobrobit, edukaciju i angažman, društvenu osviješćenost i privrženost. Moglo bi se reći kako se cijelosti zalaže za zdravu društvenu zajednicu, ali i svoju ispunjenost te svrsihodnost kao pojedinca u svijetu i društvu.
Motive koje najčešće koristi u oslikavanju pretežito su šareni radovi s prikazom prirode.
Slika murale s tropskim prikazom palmi, cvijeća i životinja, a najčešće su to ptice koje simboliziraju slobodu. Teži tome da radovi budi vedri u svako doba godine, da se svaki promatrač u susretu s radom razveseli, da mu rad izmami osmijeh na lice i tako, makar na tren, skrene pozornost s akutnih stvari. Radovi koje radi u sklopu projekata posve su drugačiji od onih koje stvaram u ateljeu. Postoji velika razlika u pristupu, kako u tematici tako i u samom stilu rada.
– Kada su u pitanju bolnice, oslikavanje istih i projekti koje provodim, ideja svoje uporište pronalazi u doktorskom istraživanju. Naime godinama sam pratila umjetnosti u bolničkom prostoru u svijetu, a onda mi se u 2016. godini pružila prilika za koncipiranje i provođenje projekta u sklopu EU projekta CreArt kojega provodi HDLU. Obzirom da sam dobila slobodu da smislim temu i koncept projekta, iskoristila sam priliku za oformljivanje prvog projekta oslikavanja bolničkog prostora na jednoj znanstvenoj razini. I upravo tako je započela cijela priča i suradnja s KBCom Zagreb s kojim i danas surađujem. Kada su u pitanju kaznionice, ta se ideja i potreba pojavila nakon provođenja prvoga projekta u bolničkom prostoru. Imajući podršku Uprave HDLU, upustila sam se i u tu sferu umjetničkog rada, s ciljem estetizacije i revitalizacije zatvorsko-kaznioničkog prostora. Upravo podrškom Ministarstva pravosuđa i prolaskom na natječaju koje raspisuje Ministarstvo, 2018. godine ostvaren je prvi projekt estetizacije drugog kata kaznioničkog prostora ženske kaznionice u Požegi – objasnila je Melinda početak oslikavanja bolnica i kaznionica te dodala:
– Sve projekte koje provodim prvotno prijavljujem na natječaje kako bi ostvarila financijsku konstrukciju projekta koja je neophodna za realizaciju. Pored svrsishodnosti cijeloga projekta, veliki naglasak stavljam na angažman umjetnika te njihovo pošteno honoriranje putem projekata koje vodim. To mi je izuzetno važno, obzirom da većina umjetnika živi i zarađuje upravo putem rada u projektima i sličnim umjetničkim angažmanima. Pa upravo tako što je financijska konstrukcija projekta veće, to mi pruža angažman većeg broja umjetnika, ali i ostvarenje većeg broja murala u određenom kontekstu projekta.
Umjetnost ima terapetsko djelovanje, zar ne?
– Da. Ja u to vjerujem. Moje mišljenje potvrđuju i istraživački radovi koje provodimo i u sklopu kojih pokušavamo doznati doprinos i percepciju ostvarenih intervencija. Ipak, radim razliku. Ovaj vid umjetničkog stvaralaštva, kako to objašnjavam i u svom doktoratu, u sklopu kojega uvodim novu terminologiju i definiciju, a to je „Distraktivna terapija putem umjetnosti // Utjecaj umjetnosti na pozitivan zdravstveni ishod pojedinca“.
Distraktivna terapija je termin koji objedinjuje i na najbolji način opisuje umjetničku komponentu stvaralaštva u svrhu ozdravljenja ljudi. To je neposredni pristup utjecaja i doprinosa likovne umjetnosti na pozitivan ishod liječenja, te dobrobiti pojedinca.
Distraktivna terapija putem umjetnosti doprinosi u:
1. Estetizaciji prostora
2. Rehumanizaciji prostora
3. Terapijskom učinku ciljane skupine (pacijenata, posjetitelja i zaposlenika zdravstvene ustanove)
4. Sveukupnoj dobrobiti zdravstvene zajednica
5. Neposrednoj umjetničkoj, a tako i suvremeno kulturološkoj naobrazbi šire populacije ljudi.
Distraktivnom terapijom postiže se pozitivna distrakcija pojedinca. Terminološki gledano, kada govorimo o pozitivnoj distrakciji, mislimo i na okolišne značajke koje mogu izazvati pozitivne osjećaje, privlačenjem pažnje i interesa te stoga mogu smanjiti stresne misli. Suprotno tome smatra se kako okolina koja nema pozitivnu distrakciju može uzrokovati da se pojedinac sve više usredotoči na vlastite brige, strahove i bol, što može povećati negativnu percepciju emocija i povećati razinu stresa. Upravo zato, kao što to i brojna literatura podupire, štetni uzročnici okoliša loše utječu na zdravlje pojedinca, dok likovna umjetnost može doprinijeti redukciji i smanjenju stresa kod ljudi.
Kako tvoji radovi utječu na korisnike bolnice i kaznionice?
– Nadam se pozitivno. Moja je težnja radovima reestetizirati i umjetnošću rehumanizirati bolničke prostore. Težnja je radovima doprinijeti pozitivnoj distrakciji, potaknuti ljude na razgovor i pozitivno razmišljanje u tim prostorima. Ujedno se tako dovodi do resocijalizacije i socijalne integracije pojedinaca. Svakako se izvođenjem projekata koji uključuju sudjelovanje umjetnika doprinosi i suptilnoj naobrazbi ljudi o umjetnicima i suvremenim umjetničkim tendencijama – objasnila je Melinda i nadovezala se:
– Kada su u pitanju reakcije, svaka realizirana intervencija doprinosi dobivanju povratnih informacija o viđenju i mišljenju pojedinaca u odnosu na nastali rad. Upravo tako, dosadašnja iskustva i informacije pokazuju kako i pacijenti i zaposlenici bolničnog prostora podjednako pozitivno reagiraju na nastale intervencije. Razvesele ih. Koliko god intervencija da se nalazi u prostoru jedne bolnice, ovakav novi prostor dovodi do nove senzacije i novog oduševljenja. Ipak trebamo imati na umu kako su bolnice poput grada u gradu, veliki i golemi kompleksi s pregršt prostora i unutarnjeg i vanjskog koji spremno čekaju na trenutak oslikavanja. Upravo se to događa i u zatvorskom prostoru, neopisiva mi je čast biti autor i koordinator tih projekata.
– Prosto mi je i danas ne stvarno kada pomislim da provodimo projekte oslikavanja zatvorskog prostora. A reakcija, koja je vidljiva i u istraživačkim radovima, upravo je pokazatelj uspješnosti projekata koji su se do sada realizirali. Zamislite samo, mi smo praktički jedini u EU koji provode projekte oslikavanja zatvorskog prostora, te smo u neposrednom ili posrednom kontaktu s njima. To je veliki preokret i u zatvorskom sustavu, ali i poimanju zatvora podjednako. Pomičemo granice percepcije prostora, rušimo zidove te otvaramo prozore u jedno novo i posve drugačije sutra. Velika je stvar raditi u i na ovakvim projektima. Upravo me njihova pozitivna reakcija potiče i pokreće na daljnji rad i stvaranje novoga. No neizostavni su i zatvorski sustav i Ministarstvo pravosuđa koji su prepoznali pozitivnu inicijativu projekata te ga podržavaju i podupiru u realizaciji. Neopisivi su to uspjesi za sve nas – rekla je Melinda.
Koju bi poruku voljela da publika dobije putem tvojih radova?
– Nema skrivenih poruka u mojim radovima, oni imaju humanu konotaciju, oni su pozitivne naravi. Jedina mi je težnja, estetizirati, revitalizirati i stvoriti prostor u kojemu će se ljudi bolje i posebnije osjećati. Svakako veliki naglasak stavljam na pozitivnu distrakciju koja je suptilna, a kod svakog promatrača se manifestira drugačije. Kada je u pitanju bolnička humanizacija, ona je nužna za cjelovitu fizičku i psihološku skrb kako nad pacijentima tako i zaposlenicima bolničke zajednice. Udobnost bolničkog prostora, ali i njenog okoliša, ima snažnu ulogu u procesu cjelovitog izlječenja pacijenta te pruža ugodnije radno okruženje, što doprinosi integriranju zdravstvene zaštite i bolničke zajednice kao cjeline.
Samim kombiniranjem dekorativnih elemenata, boje i svjetla, može se doprinijeti snažnoj humanizaciji prostora, što doprinosi odvraćanju od hladnoće tradicionalnog bolničkog prostora kakvog poznajemo.
Postoji li neko ne spomenuto polje gdje bi se voljela razvijati?
– Trenutno ne, zadovoljna sam s poslom koji radim i on me u potpunosti ispunjava. Trenutno radim na više fronti i na više projekata odjednom. Tu je i ALU gdje radim kao vanjska suradnica na predmetu Ilustraciji 1 i 2. s redovnim profesorom Svjetlanom Junakovićem, te mi je od ove godine pokrenut i izborni predmet na ALU „Estetizacija javnog prostora umjetnošću“ kojega provodim s rededovnim profesorom Tomislavom Buntakom. U budućnosti bih voljela više putovati s projektima, voljela bi ih proširiti na europskoj razini. U bliskoj budućnosti, možda, putem EU fondova nešto takvo i ostvarim, obzirom da sam za vrijeme prvog lockdown-a završila Edukaciju za pisanje i vođenje EU projekata pa bi valjalo to i prakticirati.
Vječno pitanje: Planovi za dalje?
– Nemam baš neke prevelike planove, ovaj posao nalaže da živite ovdje i sada, jer danas imate angažman i možda neku sigurnost dok sutra ne, što je upravo ova situacija sa koronom i pokazala. Trenutno radim na 4 projekta, na vidiku su još dva velika, čiji se rezultati očekuju u narednom periodu, ali se ujedno nadam i njihovom ostvarenju. Meni je jako bitno da se priča sa projektima bolnice i zatvora stalno vrti, za sada uspijevam osigurati financijsku konstrukciju za njih, nadam se da će to tako ostati i u budućnosti. Tu mi je još angažman kao vanjske suradnice na ALU u Zagrebu. Novitet cijele priče je i EE projekt Erazmus + KA2 čiju smo financijsku konstrukciju ostvarili potporom AMPEU. Koncept tog projekta je pisanje dvije edukacijske knjige/priručnika, što spada u kategoriju informalnog učenja odraslih. Sama ideja za ove knjige proizašla je iz iskustva provedenih projektata i stjecanjem uvida o potrebi za dodatnom edukacijom umjetnika, zaposlenika, ali i šire javnosti o konceptu radova i svrsi ovih projekata.
Kako gledaš na stvaralaštvo današnjih, aktualnih umjetnika?
– Pozdravljam ih sve, imamo sjajnu i jaku umjetničku scenu. Divno je vidjeti da unatoč svemu, ljudi i dalje vide smisao da se bave umjetnošću. Svaka velika izložba izvor je inspiracije, poticajna je za kreativni rad. Svatko od nas ima svoj jedinstveni put, upravo je u tome čar naše scene. Bogata je talentima i kreativcima koji imaju viziju. Odraz je to zdravog društva.
– Iskreno jedva čekam da sve ovo završi s pandemijom i da se sve vrati u normalu kada su izložbe u pitanju, tek sada čovjek vidi koliko mu to sve fali i koliki je to izvor umjetničkog nadahnuća koji je svima prijeko potreban kako bi živjeli cjeloviti život – poručila je Melinda i za kraj ostavila poruku mladim umjetnicima:
– Nikada nemojte težiti biti kao netko drugi, nemojte zaviditi drugima oko sebe, imajte svoju viziju i krčite svoj put. Budite jedinstveni i inovativni, nemojte se osvrtati previše na komentare drugih kako to i Dostojevski kaže “Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji laje na tebe, nikad nećeš stići na cilj.” Upravo tako, zalažite se za sebe i za ljude oko sebe, fokusirajte se na sebe i na svoj radi, nemojte izostaviti razmišljati o sebi, tko ste vi i koja je vaša uloga životu i u društvu, i što sa svojim radom možete promijeniti ili doprinijeti da zajednica u kojoj živite bude bogatija, educiranija, duhovno prosvijetljena i umjetnošću napojena.
FOTO: Ivo Kosanović i Juraj Vuglač
Zapratite Melindin blog i njenu Facebook stranicu!
mčaržavec / www.sjever.hr
07.02.2021.
