Popričali smo s potpredsjednikom SDP-a Grada Ludbrega, Alenom Špikićem koji članom stranke postaje u veljači 2020., a na dužnost potpredsjednika stupa krajem studenog 2021. godine.
Kao razlog učlanjenja navodi pobjedu aktualnog predsjednika Zorana Milanovića na izborima, za koju je smatrao da će ujedno značiti neko novo, modernije doba za SDP kako bi se konačno krenuli stvarati ekonomski okviri u kojima poduzetnici, građani i svi ostali mogu lakše ostvarivati svoje poslovne pothvate. No stvari nisu baš otišle u tom smjeru.
Postoje li neka područja koja vas posebno zanimaju i kojima se želite baviti u interesu građana?
Neke stvari se rješavaju direktno, a neke indirektno. Građani će najveće beneficije imati ako se općenito situacija u državi poboljša i na tome je nužno aktivnije raditi, a ne direktno gađati građane. Znam da je malo kontradiktorno, ali optimizacijom i poboljšanjem svega što se može poboljšati građani će na taj način osjetiti najveće pozitivne promjene.
Koji su po vama ključni problemi u Ludbregu?
Puno se radi na implementaciji tzv. smart-city rješenja u gradu, smatrate li to dobrim smjerom?
Smatram da nekih velikih ključnih problema nema, ali naravno, prostora za napredak uvijek ima. Konkretan problem recimo je (ne)dostupnost pedijatra u Domu zdravlja zbog koje roditelji moraju odlaziti u veće gradove. Po meni dovoljno je pogledati što neki veći gradovi imaju, a Ludbreg nema i upitati se je li moguće da i tu imamo taj neki određeni sadržaj te što trebamo učiniti da bi to postigli. Na taj način Ludbreg ima potencijala postati jedan od boljih malih gradova za život.
Što se tiče smart-city rješenja, kao netko tko dolazi iz IT industrije, prije nego sam se odlučio na poslovni zaokret i odlučio se za menadžment, naravno da podržavam i imam samo riječi hvale i podrške za navedeno. Da ne pričam da postoje statistički podaci koji ukazuju da npr. uvođenje širokopojasnog interneta svakom kućanstvu i pravnoj osobi dovodi do povećanja BDP-a, zaposlenosti…
Koje su to teme možda stavljene u drugi plan, a u velikoj mjeri utječu na životni standard?
Nezaposlenost, iseljavanje, natalitet, mortalitet, neidealni uvjeti poslovanja za privatni sektor, prevelik javni sektor, veći uvoz nego izvoz, neiskorištenost proizvodnih kapaciteta zemlje, fokus isključivo na turizam itd. Našlo bi se tu još toga.
S obzirom na loš rejting SDP-a, kako na lokalnoj, tako i nacionalnoj razini, koje promjene su ključne da taj rejting počne rasti? Jesu li tome doprinijele stranke poput Možemo, ili je nužna smjena vodstva stranke, ili nešto treće?
Promjene ponajprije moraju biti suštinske, a ne kozmetičke, a dosad su bile više kozmetičke nego suštinske. SDP je uvijek bio i ostat će stranka koja je brinula za običnog neprivilegiranog čovjeka, da mu bude bolje. Starije generacije SDP-ovaca ponajprije moraju shvatiti da više ne živimo u vremenima u kojima su živjeli kada su se oni učlanjivali u stranku. Živimo u digitalnom doba u kojem poduzetnici više nisu feudalci, nego stvaraju novu vrijednost i na taj način se otvaraju radna mjesta, raste BDP, a sukladno tome i životni standard svih građanki i građana. Kada to članovi shvate, desit će se kritična masa te će se moći raditi unutarstranačke promjene iz kojih će se izroditi SDP modernog doba. Tek kada se stranka suštinski promijeni, SDP će dobiti neke bivše glasače i neke nove jer više neće biti potrebno nikog uvjeravati da je došlo do promjene, već će to sami uvidjeti.
Što se tiče Možemo, smatram da je svaka konkurencija u bilo kojem segmentu u životu dobrodošla jer vas tjera na promjene na bolje, da možete parirati na nekom tržištu, u ovom slučaju na političkom spektru. A ako govorimo o vodstvu stranke, smatram da svaka stranka ima ljude koji neke izvršne poslove mogu obavljati bolje od nekih drugih ljudi, svatko od nas je za nešto. Kvalitetne osobe s dugogodišnjim iskustvima u upravama i nadzornim odborima korporacija su bolje za upravljačke pozicije, a samim time i mandatara, ako do toga dođe. Ne radi se ovdje o elitizmu, nego takve osobe lakše prepoznaju koja osoba je kompetentna za koju funkciju te stvore malen, ali vrijedan krug ljudi vještih u upravljanju promjenama. Na taj se način sve te silne reforme o kojima se priča godinama uistinu i dešavaju i vidljive su ubrzo.
Novi šef zagrebačkog SDP-a ostao je upamćen po vraćanju imena Trga maršala Tita. Smatrate li to dobrim startom?
Ako su mu target glasači i članovi stranke koji su živjeli u njegovo doba, potez je vrh. Na taj način, naravno, na sljedećim izborima neće biti više glasova za stranku jer se neće privući ni novi ni apolitični glasači, a starijih će nažalost biti sve manje. Mladi su svjesni da, zvao se Trg maršala Tita, Franje Tuđmana, Ivice Račana ili nekog drugog, to neće utjecati na rast standarda građana, a to je sve što im je bitno.
Na koji bi se način mogla povećati izlaznost na izborima i kako politiku učiniti manje omraženijom?
Nije to znanstvena fantastika. Stavimo se samo u glavu osoba koje ne izlaze na izbore i zapitajmo se zašto je to tako. I ono što možemo zaključiti je da su u prošlosti vjerojatno ispunili svoju glasačku dužnost i dali glas opciji koja im je bila najbolji izbor ili im je bila najmanje zlo, a ta opcija nije ispunila njihova očekivanja pa su sada oprezniji. Također, vide da nijedna stranačka opcija ne može reći da su negdje nešto učinili krivo, ili da su trebali bolje. Naravno da glasači tada prvo pomisle „svi su oni isti“. Političke stranke trebaju krenuti od sebe, biti realne i reći da je neizlaznost u potpunosti opravdana. Način na koji bi ona mogla porasti jest da stranke počnu raditi stvari drugačije, da ne obećavaju stvari koje neće ispuniti, da priznaju kada pogriješe, da se trude biti bolje i poštenije, a da to prije svega pokažu svojim djelima, a ne riječima. Tek tada će se izlaznost postupno povećavati i politika će biti manje omraženija jer će biti u službi građana, što i jest njena primarna zadaća. Zbog svega navedenog birači ljevice i centra su nedovoljno motivirani izaći na izbore, a ne ide im ni u prilog tradicionalna, snažna mobilizacija HDZ-ovih birača.
Kako mlade zadržati u Hrvatskoj?
Pružanjem istih ili boljih uvjeta koje mogu pronaći u zemljama zapadne Europe u koje poglavito migriraju. Naravno da se to ne rješava jednokratnom pomoći od 200 tisuća kuna, što je i vidljivo po broju prijava, već Vlada, čija god bila, treba stvoriti gospodarski okvir u kojem je pojedincu, zamišljeno, lakše realizirati. Od otvaranja firme, do poslovanja i svega ostalog.
Donedavno omražen lik desničara, predsjednik Milanović u nekim svojim istupima bliži je upravo tom spektru. Kako bi ocijenili dosadašnji mandat prvog čovjeka države?
Ima dana kada mu svaka riječ ima težinu i sve što veli je točno, a ima dana kada mu istupi liče na borbu s vjetrenjačama te se nažalost ništa osim medijskih natpisa ne postiže. Vjerujem da je i sam svjestan toga. Generalno mislim da se dobro snašao u ulozi predsjednika i po meni mu puno bolje leži nego ona premijerska.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Završavam studij poslovanja i menadžmenta, bavim se nekim poslovnim projektima, treniram MMA, rado odem na dobar koncert, koliko epidemiološki uvjeti dopuštaju.
Budući planovi na profesionalnom i političkom planu?
Prvenstveno se želim poslovno realizirati, a ako se kroz određeni dugogodišnji period pruži šansa da stečena znanja i iskustva pretočim u politiku, o tome ću tad razmišljati.
abrkic/sjever.hr
28.03.2022.
