Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam, a najnovija publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju nacije govori kako kod nas ima oko 250.000 uglavnom muških ovisnika o alkoholu, dok žene uglavnom završavaju na liječenju zbog depresije, prenosi Hina.
Jedan od uzroka leži u tome što muškarci-alkoholičari pokušavaju igrati ulogu “velikih muškarčina”, konzumirajući svakodnevno velike količine alkoholnih pića. Depresivne žene, s druge strane, pokušavaju igrati ulogu “smjernih ženica” koje su mirne, pasivne, potčinjene.
Spolne razlike prisutne su i u broju samoubojstava i načinima izvršenja. Udio muškog spola u stopi izvršenih samoubojstava iznosio je više od 70 posto 2017. godine. Gotovo sva samoubojstva počinjena vatrenim oružjem i eksplozivom registrirana su kod muškog spola, dok su žene sklonije samotrovanju. Psihijatar Ante Bagarić smatra da je i tu na djelu jak utjecaj socijalnih faktora i grupne psihodinamike.
Publikacija o mentalnom stanju nacije pokazuje da su mentalni poremećaji na četvrtom mjestu među vodećim skupinama bolesti u Hrvatskoj. U tom segmentu, napominje Bagarić, pratimo europske trendove, a najčešći su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, te oni povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari.
Četvrtina građana Hrvatske ima mentalne smetnje s dijagnozom nekog psihičkog poremećaja, druga četvrtina ima “manje izražene psihičke smetnje”, no ogroman broj osoba uopće nije svjestan problema.
Mnoge mentalne poremećaje ne prepoznaju niti stručnjaci, pa osobe s anksioznim smetnjama godinama dolaze liječniku i žale se na različite somatske smetnje. Godinama takvi pacijenti obilaze kardiologe, gastroenterologe, fizijatre bez ikakvih rezultata.
Lijek za prepoznavanje mentalnih poremećaja na svim razinama je imperativna trajna edukacija svih zdravstvenih radnika, ali i edukacija cijele populacije kroz školske programe, medije i zdravstvene akcije, napominje Bagarić.
Osobe s mentalnim smetnjama su posebno osjetljivi dio populacije u tranziciji s vrlo pesimističnim prognozama. Zato bi svako humano društvo trebalo imati programe za zaštitu ranjivih skupina u tranziciji. Kako bi nam svima bilo bolje, u društvu trebamo razvijati svijest koliko nam je važno mentalno zdravlje i koliko su nam važni stručnjaci, poručuje Bagarić.
Nedostaje nam psihijatara, pa one osobe koje se odluče na liječenje nemaju mogućnosti biti dovoljno dugo u terapijskom programu.
Poseban je problem odlazak psihijatara u druge europske zemlje, a posljednjih godina otišlo je više od 30 mladih psihijatara. Država bi trebala nešto poduzeti kako bi se zaštitilo i unaprijedilo mentalno stanje nacije, smatra Bagarić.
www.sjever.hr/aktualno.hr
