Duboko smo već zakoračili u korištenje digitalne tehnologije, ne možemo bez ekrana – mobitela, tableta, računala, televizije i slično. Koliko god nam ta digitalna tehnologija znači i pomaže za razno, razne stvari, toliko nam i odmaže, štetna je i čini nas manje društvenima, manje komunikativnima i usamljenijima jer nemamo vremena za druge, za obitelj i prijatelje.
S druge strane digitalna tehnologija je previše ušla u svijet naše djece, jer je već i oni prekomjerno koriste.
Stručnjaci upozoravaju kako se djeca ne mogu koncentrirati, imaju problema s pisanjem i čitanjem, teško pamte, a i imaju problema s motorikom, premalo su aktivni i premalo se bave sportskim aktivnostima.
Nedavno smo pisali kako u Skandinaviji ozbiljno razmišljaju o smanjenju upotrebe digitalne tehnologije u školama jer su im istraživanja pokazala da adolescenti mogu zadržati koncentraciju na ono čime se u danom trenutku bave oko 13 sekundi.
To je ozbiljan problem kako kod nas, tako i u ostalim zemljama jer su djeca 'sva u ekranu', ne slušaju što im se govori, ne prate nastavu, sve manje čitaju i pišu pa teško prate gradivo u školi i slično. Također, ne slušaju ni roditelje, mora im se po nekoliko puta ponoviti jednu te istu stvar.
Zašto je tome tako i tko je za to kriv, školski sustav ili roditelji? Većina bi se složila da jedni i drugi i da treba naći nekakav balans, nastavu usmjeriti više na praktičnu i na vježbu, a kod kuće bi roditelji djeci trebali zabraniti toliko korištenje digitalne tehnologije.
Mnogi smatraju kako bi uvođenje praktične nastave, kao što su i neke škole već uvele bilo izuzetno dobro, kao što je na primjer učenje šivanja, kuhanja i slično.
Razlog što je tome tako je i taj što djeca premalo čitaju i često ni ne razumiju što su pročitali.
Profesor Danijel Labaš sa Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Dnevniku HRT-a je upozorio upravo to da djeca sve manje čitaju i pišu rukom te komuniciraju licem u lice, a sve više vremena provode uz digitalne tehnologije, što ostavlja posljedice na njihove komunikacijske i kognitivne sposobnosti.
Govoreći o promjenama u komunikacijskim navikama djece, istaknuo je da se stručnjaci tim pitanjem bave već godinama.
- Primijetili smo i cijeli niz godina bavimo se time da bismo trebali promijeniti taj svijet. Djeca sve manje komuniciraju licem u lice, sve više se oslanjaju na tehnologije. Jedna od posljedica nesposobnosti komuniciranja je odgoda polaska u prvi razred osnovne škole. Imamo i velike probleme s grafomotorikom, djeca sve manje koriste ruke kako bi pisala, a sve više kako bi tipkala – naglasio je.
Upozorio je i na poteškoće s koncentracijom.
- S treće strane, imamo kognitivne poteškoće gdje se govori o tome kako djeca ne mogu držati pozornost – napomenuo je Labaš i predložio pristup digitalnog minimalizma.
- Možemo pokušati koristiti digitalnu sferu kao profesionalci, što znači da se možemo odreći nekih stvari. Prijedlog je da se 30 dana odmaknemo od tehnologije i vidimo što nam nije nužno. Ne treba nam sve što nam nudi pametni telefon. Pitanje je jesmo li prerano uključili djecu u digitalni svijet. Trebali bismo razmisliti o tome da se vratimo knjizi, kako bi djeca osjetila što je papir – poručio je profesor.
N društvenim mrežama u raspravu su se uključili i roditelji, jedni su komentirali kako smo 'od djece napravili retarde i debile': ''Dovoze ih pred školu, dolaze po njih, pišu im zadaće, govore protiv profesora, kada ne dobiju poštenu ocjenu trče svađati se.
Komentari roditelja glase: ''Puno toga ne štima, a najviše programi koji su prekomplicirani. Prvašiči uče strane jezike slušno bez da znaju jednu riječ koje ima značenje. Programi u školstvu su napravljeni da nam budu djeca debili''.
''Sve je više problema jer škole nemaju logopeda, drugo djeca imaju od prvog razreda digitalnu tehnologiju tko je onda tome kriv''.
Kako pomoći djeci i usmjeriti ih na pravi put te okrenuti od prekomjernog korištenja digitalnih tehnologija?
Foto: Ilustracija