U Osnovnoj školi “Ljudevit Gaj” Krapina u ponedjeljak je obilježen Međunarodni dan bijelog štapa koji se obilježava s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima.
Radionicu su osmislile i realizirale defektologinja Aleksandra Podsečki i knjižničarka Suzana Pracaić s učenicima 8.a razreda i njihovom razrednicom Tanjom Dunaj. Radionica je dio projekta “Neka se i naš glas čuje!” kojim daju svoj doprinos Europskoj godini mladih.
.Cilj je bio razvijanje tolerancije i empatije te razumijevanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti (temeljna ljudskih prava, prava osoba s posebnim potrebama), a učenici su reagirali vrlo pozitivno.
Radionicu smo započeli ledolomcem – igrom ‘Slijepog miša’. Učenici su povezanih očiju dodirom trebali prepoznati svog prijatelja.
Zatim su upoznati s ciljem radionice i informacijama važnim za razumijevanje te sudjelovali u razgovoru i diskusiji (tko su osobe s oštećenjem vida, poznaje li netko takvu osobu, koje su njihove svakodnevne poteškoće; kako se školuju; mogu li doprinositi društvu, imaju li prava na aktivno sudjelovanje u kulturnom i javnom životu…)
Upoznati su i s izvorima znanja i informacija za osobe s oštećenjem vida (slikovnica i knjige na brajici, taktilne slikovnice, audio ili zvučne knjige na portalu eLektire, računalni programi…. ). Osviješteni su i svijetom oko nas, koju pomoć imaju slijepi da bi mogli što više samostalno funkcionirati i živjeti (brajica na lijekovima, zvučni signali na semaforu, na ulazu u tramvaj, vlak, pas vodič, posebni telefoni…)
Zatim je slijedila aktivnost Igrajmo se osjetilima – učenici su u senzornoj kutiji trebali prepoznati predmet samo opipom ili prema zvuku uloviti loptu.
Sljedeća aktivnost bila je Krećemo se po školi zavezanih očiju u paru uz voditeljicu. Objašnjeno im je da ‘slijepa osoba’ treba držati svog vodiča (ne obratno), da vodič treba ići jedan korak ispred i govoriti o preprekama na putu, da štap pomaže u detektiranju prostora kao produžena ruka…. Činilo se kao da im je to bila najteža aktivnosti.
U zadnjoj aktivnosti učenici su na listiću trebali pisati svoje ime brajicom.
Na kraju sata učenici su pomoću aplikacije Mentimeter ocijenili radionicu i izrazili što im se najviše svidjelo.
“Sviđa mi se što smo imali ovu radionicu i što smo pričali o ovoj temi, jer smatram da je ovo tema o kojoj se treba više pričati i da treba osvijestiti više ljudi. Najviše mi se svidjelo kad smo pogađali predmete u kutiji.”
Ni razrednica Tanja nije bila ‘pošteđena’. I ona je također trebala prepoznati predmete u senzornoj kutiji.
Ishodi su ostvareni – učenici su:
• identificirali načine funkcioniranja visokoslabovidnih i slijepih osoba u društvu,
• analizirali kvalitetu života sa sljepoćom
• razmijenili vlastita iskustva, emocije i reakcije u određenim situacijama tijekom primjene različitih oblika i tehnika rada.
– Smatramo da smo radionicom potaknule proces osvještavanja potreba osoba sa oštećenjima vida, njihovih prava te sposobnost razumijevanja situacije uživljavanjem u tuđi položaj, čime smo doprinijele i osobnom i socijalnom razvoju uključenih učenika – ističu stručne suradnice defektologinja Aleksandra Podsečki i knjižničarka Suzana Pracaić.
www.sjever.hr / Aleksandra Podsečki, Suzana Pracaić
