Povodom Međunarodnog dana žena razgovarali smo s uspješnom mladom znanstvenicom i najbolje rangiranom studenticom biokemije na prestižnom britanskom sveučilištu, Ivanom Osredek iz Cargovca, malog mjesta u sastavu Općine Vidovec. Uz rad na istraživanju cjepiva za najagresivniji tumor mozga, personalizirani pristup liječenju pacijenticama koje boluju od raka dojke i zavidnu znanstvenu karijeru, zaposlena je u najvećoj svjetskoj kompaniji za sekvenciranje genoma i obradu podataka. Neka vam ova mlada i snažna žena posluži kao inspiracija kada pomislite da nekom zadatku niste dorasli ili da nešto ne možete.
Ivana je još kao dijete svoju znatiželju pokazivala koristeći svaku priliku za boravak na otvorenom istražujući biljni i životinjski svijet, a već u osnovnoj školi znala je da želi biti biolog. Nastavkom svog srednjoškolskog obrazovanja u Drugoj gimnaziji Varaždin, shvatila je da ne želi ostati u Hrvatskoj, a na sam odlazak gledala je kao na svoju novu „istraživačku misiju“.
-U početku mi je bilo jasno da ću se baviti genetikom, no ono što nisam mogla predvidjeti jest da će se genetika pretvoriti u programiranje i strojno učenje u biologiji, što je nešto za što sam mislila da nemam smisla – ispričala nam je Ivana.
Njen obrazovni i znanstveni put po završetku gimnazije nastavio se u Velikoj Britaniji na prestižnom Sveučilištu Leicester, gdje je diplomirala biokemiju kao najbolje rangirana studentica. Prije preseljenja u Veliku Britaniju, izvan domovine je bila svega par puta, i to nikad duže od tjedan dana. Stoga je prva godina Ivanina studija bila kombinacija procesuiranja kulturološkog šoka i prilagodbe na potpuno novi način života, uz učenje znanosti na akademskom engleskom, a finalna godina bila je izuzetno akademski zahtjevna jer je uz predmete koje je slušala, radila na tezi, predavala radove i ispite te pokretala neke druge projekte van akademije.
S obzirom na situaciju s koronavirsom, dvije godine studija odradila je u ‘home officeu’ jer striktne mjere u Britaniji nisu dozvoljavale okupljanja. U žestokoj konkurenciji na ovom utjecajnom sveučilištu, svoj uspjeh na vrhu te ljestvice Ivana održava poznatom parolom: Sama sam svoj najveći kritičar. Njezina disertacija, koja je bila dijelom kliničkog ispitivanja lijeka protiv raka dojke s naglaskom na personaliziranom individualnom pristupu pacijentici, proglašena je jednom od četiri najbolje disertacije u generaciji, a neuobičajene metode u standardnom liječenju tumora, na kojima je radila trenutno se koriste u istraživačke svrhe.
-Personalizirana medicina u našem slučaju je značila da se nakon biopsije jedan djelić tumora, odstranjen iz pacijentice, iskoristi za izradu 3D modela živog tumora, a drugi za izradu mikroskopskih slika. Živi 3D modeli su trenutno jedna od najnaprednijih tehnologija koje se koriste, a daju realnu sliku tumora, nešto poput avatara. Taj se 3D model potom tretirao lijekom kojeg smo ispitivali, nakon čega bi se genom tog tumora sekvencirao. Analiza tumorskog genoma i mikroskopske slike poslužile su nam za razvoj statističkog modela koji je nam je dao informaciju da li pacijentica pozitivno odgovara na lijek ili je na njega rezistentna. Na taj se način brzo može odrediti efektivna terapija i, ono što je još bitnije, pratiti način na koji tumor reagira na terapiju – objasnila nam je Ivana.
Prava je rijetkost da netko tko je tek završio preddiplomski studij već uveliko razvija svoju znanstvenu karijeru na kojoj joj mogu pozavidjeti i mnogo stariji kolege. Ivana je tako s grupom kolega i eksperata iz različitih područja radila na istraživanju tumora kojim će pokušati dati odgovor koji tumorski biomarkeri (tj. geni) odgovaraju pojedinoj pacijentici u liječenju, a rad bi uskoro trebao biti objavljen.
Trenutno je zaposlena u najvećoj svjetskoj kompaniji za sekvenciranje genoma i obradu podataka, Ilumini, koja je kako ističe Ivana, ne samo najveća kompanija na svijetu, već kompanija koja itekako zaslužna za genomsku revoluciju koja se dogodila prije dvadesetak godina.
–Illumina ima posebno mjesto u mom srcu. Ljudi jednostavno dišu inovacijom, idejama i nevjerojatnoj predanosti svom poslu. Ja sam dio tima koji radi na razvoju softvera DRAGEN koji se koristi za analizu genoma – podataka koje dobijete nakon sekvenciranja. Iako je britanska podružnica u Cambridgeu, moj tim je baziran u San Diegu (SAD) što daje jedan poseban dojam tijekom radnog dana – objašnjava Ivana i dodaje kako njen posao primarno uključuje jako puno programiranja, razvija model koji bi trebao unaprijediti preciznost s kojom DRAGEN detektira genske fuzije – fenomen u ljuskom genomu te vrlo snažni faktor i indikator razvoja tumora – objašnjava ova mlada znanstvenica.
Uz to, zajedno s 30-ak stručnjaka radila je na razvoju personaliziranog cjepiva protiv glioblastoma, najagresivnijeg tipa tumora mozga. Navedeno istraživanje uključivalo je doktore koji su direktno komunicirali s pacijentima, stručnjake zadužene za procesiranje bioloških materijala iz pacijenata, brojne post-doktorande i doktorande, asistente i studente. U takvom timu dinamika rada je vrlo brza i intenzivna, gdje svatko zna za što je zadužen, a nove ideje konstantno se izmjenjuju i evaluiraju uz otvoren prostor za individualnosti svakog člana. Samo istraživanje je u principu kliničko. Pacijenti koji su imali određene mutacije u tumoru mogli su mu pristupiti, a cjepivo koje su primili je tu da „probudi“ imunološki sustav da on konačno počne reagirati na tumor.
-To je osobito bitno kada uzmemo u obzir samu strukturu glioblastoma, tumora koje se ne širi kao lopta već kao da produžuje svoje krakove, što je izuzetno teško odstraniti. Ovo buđenje omogućuje isušivanje tumora, ali tako da gotovo naredite vlastitom imunološkom sustavu da to učini. Iako su se cjepiva pokazala efikasnim, postoje slučajevi u kojima ona jednostavno ne rade – sve ovisi o stanju imunološkog sustava pacijenta – slikovito nam je opisala Ivana.
Kada već govorimo o cjepivima koja su danas više nego ikad zastupljena tema u javnosti, nismo mogli ne upitati Ivanu koliko je zaista prema njenom viđenju potrebno vremena da bi se razvilo kvalitetno cjepivo. Uspoređujući koliko je cjepivima trebalo za razvoj prije dvadesetak godina i danas, naglašava kako je važno uzeti u obzir da se znanost u posljednjih dvadesetak godina razvila na jednu visoku razinu.
-Znanost danas uključuje puno više automatizacije, internacionalne komunikacije, a i monetarnog ulaganja. Tu je i genomska revolucija koja je donijela mnogo bolje razumijevanje genoma, ne samo kod ljudi, već i kod ostalih mikroskopskih tijela poput virusa i bakterija. Samim time proizvodnja i kvaliteta cjepiva puno je veća, a razvoj cjepiva protiv covida-19 izuzetno je vrijedan i rijedak primjer gdje je znanstvena zajednica na globalnoj razini ujedinila snage, razmijenila podatke i neprestano radila na proizvodnji cjepiva koje će spasiti ljudske živote. Kada se takvo nešto dogodi, neupitno je da ćete u svega nekoliko mjeseci imati produkt koji će biti dostupan općoj populaciji – ističe.
Ako ste pomislili da je to sve u bogatoj karijeri ove mlade znanstvenice, prevarili ste se. Uz sve navedeno Ivana je i organizatorica internacionalnog ljetnog znanstvenog kampa – Ljetne škole u Požegi koji okuplja srednjoškolce iz svih dijelova svijeta, a obuhvaća dva kampa – S3 za polaznike prvog i drugog razreda srednjih škola te S3++ za polaznike trećih i četvrtih razreda.
U spomenutom kampu polaznici su podijeljeni u male timove koji imaju priliku deset dana raditi na naprednom znanstvenom projektu sa znanstvenicima iz područja biologije, kemije, informatike, matematike, fizike ili psihologije te slušati predavanja vodećih svjetskih znanstvenika kao i sudjelovati u brojnim radionicama te upoznati prirodna i kulturna obilježja Požege. Organizacija takvog kampa zahtjeva devet mjeseci kontinuiranog rada, a uključuje pronalaženje mentora koji će podučavati učenike, pribavljanje potrebne opreme, pronalaženje predavača, oglašavanje, evaluaciju i odabir učenika, pa sve do organizacije njihovog smještaja, hrane te drugih aktivnosti. Cijeli program se odvija na engleskom jeziku, tako da škola predstavlja i izvrsnu priliku polaznicima da unaprijede svoje jezične sposobnosti.
-Posla je puno, no isplati se pogotovo kada vidite s kolikom energijom i entuzijazmom učenici pristupaju školi i koliko im ona znači – zadovoljna je Ivana.
Očigledno je da je njen raspored krcat obavezama, stoga nas je zanimalo kako izgleda jedan Ivanin prosječan dan. Napominje kako uvijek voli biti u pokretu i maksimalno ispuniti svoj dan što je itekako primjetno, a sretna je što svoj posao ne vidi kao obavezu već kao izazov u kojem uživa, stoga joj odmor od posla ističe, nije ni potreban.
Prosječan Ivanin dan počinje već u 5:30 sati ujutro kada se sprema za jutarnji trening koji joj oduzima dva sata dnevno tijekom radnog tjedna s obzirom da se priprema za brdski maraton. Treninge spaja s audio knjigama, a nakon toga slijedi učenje, online kursevi ili rad na projektima poput ljetne škole. Kako joj je 24 sata premalo za sve što je naumila, vikendom si da oduška pa spava čak do 6:30, govori nam kroz smijeh Ivana.
-S obzirom da radim sa San Diegom, posao obično počinjem oko 11 ujutro i nastavljam do nekih 20,21 sat navečer. Prije spavanja čekaju me mailovi i poruke na koje moram odgovoriti – i onda ispočetka – opisala nam je naša sugovornica. Na pitanje gdje se vidi za 10 godina odgovora: S doktoratom u znanosti i još nekoliko dodatnih godina radnog iskustva.
U Hrvatsku ne dolazi baš često, na što je uvelike utjecala i situacija s covidom-19, u prosjeku je to tri puta godišnje na tjedan ili dva, a za stalno se ne planira vratiti. Tu odluku, odrješita je Ivana, teško da će ikada promijeniti.
Pitali smo je što bi savjetovala mladima, može li se uspjeti u Hrvatskoj i što bi se po njenom mišljenju trebalo promijeniti kako mladi ne bi napuštali zemlju.
Ivana smatra kako je za uspjeh najvažnija upornost u radu i dosljednost te kako ne postoji lagan način na koji možete uspjeti i čim prije to ozbiljno shvate bit će im lakše. Nastavlja kako Hrvatska ima puno problema, počevši od toga da smo jedna od najokupiranijih država na svijetu.
-Mnogi su na vlastitoj koži osjetili kako se u puno slučajeva podobnost cijeni više od znanja i sposobnosti. Svjedočili smo i brojim situacijama u obrazovanju i akademiji – koji bi trebali biti pilari svakog naprednog društva – u kojima ne vrijede jednaka pravila za sve. Sve su to razlozi zbog kojih ljudi ne žele tratiti život, svoje snove i sposobnosti u okruženju gdje mnogo toga izgleda kao borba s vjetrenjačama. Mislim da je prvo potrebno da kao narod povisimo standarde koje očekujemo od vladajućih, obrazovanja, a i od samih sebe i da u tim sferama tražimo potpunu odgovornost – komentira Ivana te napominje kako je teško biti žena sa stavom i mišljenjem u Lijepoj našoj.
–Patrijarhalnost društva duboko se urezala se u svakodnevni život, značajno ograničavajući poticaj i slobode koje mlade djevojke i žene imaju da postanu ono o čemu su sanjale. O tome koliko se žena može sigurno i ugodno osjećati u Hrvatskoj, ne bih ni počinjala… Preširoka tema. Sve u svemu, ne krivim mlade kada odu iz Hrvatske – zaključila je.
abrkic/sjever.hr
08.03.2022.
