Razvoj elektromobilnosti kao jedno od područja obuhvaća i elektromobilnost u gradovima, odnosno urbanim sredinama. Jedan vid takve mobilnosti su i električni romobili koji postaju sve popularnije prijevozno sredstvo i koji omogućuju znatno brže kretanje u odnosu na bicikle, ali i automobile, odnosno autobuse.
Međutim, upotreba električnih romobila sa sobom donosi i podosta rizika koji se odnose u prvom redu na padove i ozlijede koje mogu nastati prilikom pada budući da su brzine koje razvijaju i do 60 km/h. S obzirom na to, neophodno je naglasiti potrebu upotrebe zaštitnih sredstava kao što su to štitnici za koljena i ruke, odnosno zaštitna kaciga. Isto tako, potrebno je naglasiti i važnost povećanja svijesti ostalih sudionika u prometu, a posebice vozača motornih vozila budući da se javlja sve veći broj slučajeva naleta motornog vozila na vozače električnih romobila. No, neophodno je i regulirati prometovanje električnim romobilima budući da su korisnici istih često maloljetnici koji nemaju položen vozački ispit.
Temeljne prilike za gradove, vezno uz uvođenje električnih romobila, odnose se na izgradnju posebnih staza koje bi osigurale nesmetan i siguran prolaz električnih romobila koji bi mogli zamijeniti konvencionalne bicikle, odnosno mogućnost izgradnje staze koju bi koristili električni bicikli i električni romobili uz podjelu takve staze na dio namijenjen isključivo romobilima, a dio namijenjen isključivo biciklistima. Samim time se smanjuje rizik od naleta motornog vozila. Razlog za promišljanje izgradnje takvih staza veći je s obzirom na činjenicu kako gradovi sve više uvode javne električne romobile bez izgradnje i reguliranja posebnog prostora za prometovanje. Isto tako, nedovoljno reguliranje upotrebe javnih električnih romobila rezultira njihovim parkiranjem na različitim mjestima što s jedne strane omogućuje slobodu korisnicima, ali s druge strane smanjuje mogućnost da neki drugi korisnik koji bi htio koristiti romobil zbog njegove udaljene lokacije ne može doći do njega. Osim toga tu je i problem punjenja baterije kao i niz drugih rizika vezanih uz nedovoljno reguliranje upotrebe.
Kao odgovor na ovakav problem može se kao primjer dobre prakse uzeti stanice električnih bicikala, odnosno općenito javnih bicikala koje se nalaze pod stalnim nadzorom sigurnosne kamere. Osim toga, takve stanice omogućuju i povremeni pregled bicikala od strane odgovorne osobe čime se njihova pouzdanost, odnosno ispravnost podiže na veću razinu. Jedna od takvih inicijativa pokrenuta je prije nešto više od dvije godine u Zadru i nekolicini primorskih gradova, gdje je gotovo 500 električnih romobila dostupno više od 30.000 korisnika. Sustav funkcionira tako da se električni romobili mogu unajmiti na za to predviđenim punionicama i koristiti u gradu nakon čega se vračaju na punionicu.
U zemljama zapadne Europe postoje i primjeri uvođenja električnih skutera koji funkcioniraju po sličnim načelima kao i električni bicikli. Međutim, na prostorima Republike Hrvatske još nije zabilježena inicijativa za uvođenje ovakvog moda prijevoza.
Na kraju, neophodno je spomenuti i električne automobile kao i punionice za iste. Nedostatan broj punionica jedan je od faktora koji može, uz cijenu, ograničiti korištenje, ali i kupnju. Osim toga, s povećanjem broja električnih automobila dolazi i do povećanih zahtjeva vezanih uz brzinu punjenja budući da je za punjenje električnog automobila potrebno znatno više vremena od punjenja rezervoara vozila s unutarnjim sagorijevanjem. Ta problematika može rezultirati povećanim gužvama na punionicama, odnosno neodrživošću električnih automobila kao racionalnog moda prijevoza.
Zaključno, uvođenje elektromobilnosti u gradove sa sobom donosi brojne prednosti, od smanjenja buke pa do povećanja brzine kretanja. No, postavlja se pitanje, ako se u potpunosti napusti dosadašnja paradigma transporta unutar grada koja se temelji na upotrebi motornih vozila, vrlo vjerojatno će se dogoditi problem povezan uz prenapučenost grada električnim vozilima čime će se smanjiti brzina kretanja. Nadalje, globalno gledano, povećanje potražnje za električnom energijom kao i materijalima koji se koriste u izgradnji električnih vozila može rezultirati povećanjem ispuštanja štetnih plinova čime se održivost koja je sinonim za električna vozila pretvara u neodrživost i društvo će ponovno biti u problemu kao i na početku razvoja nove paradigme električne mobilnosti.
Ovaj prilog omogućuje Odjel logistike i održive mobilnosti Sveučilišta Sjever (https://www.unin.hr/tehnicka-i-gospodarska-logistika-kc/opce-informacije/).
www.sjever.hr
20.10.2021.
