Prekid trudnoće, abortus, pobačaj, čedomorstvo, ubojstvo – mnogo je naziva za taj čin koji je ženama dostupan koliko i kozje mlijeko u mesnici. Čak postoji i TV serija koja propagira ideju da će žena koja ode na abortus sa sobom vući duh bebe do kraja života. Septička jama – to je mjesto gdje živimo!
– Ma nemoj. Ko je ta beba? Ko je to kazal da je to beba? To je sjeme. Kak oni to znaju – pitala je Ana dok je sjedila podno tužne vrbe na zabočkom placu. Sunce je taj dan pržilo pa su Ana, Dragica i Ivanka, inače dugogodišnje prijateljice, pričale o pobačaju sa sunčanim naočalama i u majicama kratkim rukavima.
– Ko oće vjerovati nek vjeruje. Di je naša crkva i država? Gde su se oni kaj pokazali? Kak oni školuju? A pobačaj bi bio zabranjen. Pa ko bu tu djecu hranio bez radnih mjesta – pitala je Dragica s namrgođenim izrazom lica.
– To je katastrofa i sramota. To ide obilaznim putovima jer se drugačije ne može. A kak bi se i moglo – uključila se Ivanka kada smo postavili pitanje o dostupnosti pobačaja u Zagorju gdje je pobačaj moguć samo kada se svjetla ugase, kada nitko ne vidi.
– Koliko žena bi manje bilo u rizičnim skupinama da se to normalno medicinski može? Ne bi se umiralo! Što s onima koji iza sebe imaju dvoje, troje djece? Ne razmišljaju da ta majka treba biti sposobna za djecu koja su doma! To se ne razmišlja – komentirala je Ana popravljajući nježno rozi ruž na usnama.
– Jesu li stvorili uvjete da ljudi imaju puno djece? Su dali radna mjesta? Su ukinuli korupciju? Nisu. Svaka žena ima pravo na svoje tijelo i svoje mišljenje – postavila je pitanja Ivanka i sama odgovorila na njih.
– To samo muži prokleti pričaju – rekla je Dragica aludirajući na one koji su na čelnim pozicijama, ali su sve tri zaključile kako je ipak kriva crkva.
– Pa svi, od političara do crkve – govori Ivanka i dodaje kako su oni ti koji donose zakone.
– Posebno mi se pop nema kaj u to motati – rekla je Ana, pa su se podsjetile kako se trudnoća prekidala nekad. Komentirale su „trudnoća se nekad desi”.
– Pobačaj je prije bio dostupan. Bila je komisija i mogo si normalno ići. Bio je uvijek dinar taj koji smo morale skupiti i dati, ali se moglo. Komisija je odobravala. Postojali su razlozi zbog kojih žena nije mogla – nastupila je Ivanka s nadom u očima.
– Ako je bila siromašna ili nešto. Ak imaš već dvoje djece pa daj si ti priušti još jedno. Nismo bili ni tolko siromašni kolko je to bila i još uvijek je velika obaveza. Moraš djetetu dati najviše, a ti nemaš da mu daš ni malo. Onda valda imaš pravo birati. Dogodi se – ponovila je Ana nadovezujući se na Ivanku.
– U 21. stoljeću nemaš pravo da planiraš svoju obitelj – prerezala je nit Dragica pa se razgovor još više proširio. Dotakli smo se silovanja o kojem smo već nakucali redova i redova.
– To je još gore jer kad bi ona to ispričala, a možda svaka četvrta ili peta i kaže, pa njoj nitko ne vjeruje – rekla je opušteno Ivanka. Ivanka se pomirila s tim stvarima. Kaže, „ne možemo mi tu ništa”.
– Zakazuju i institucije i mi kao društvo. Najviše je kriva crkva. Ona se sa svih svojih 10 prstiju mota u život ljudi i u politiku – potvrdila je Dragica.
– Oni meni mogu savjetovati, a nemaju djecu ni obitelj. Kak on zna kak se djeca odgajaju, šta im treba? Kak on to zna? Nikad nije ni imal dijete – Ana je rekla misleći na svećenike i crkvu.
– I takav nama pametuje. I ovaj vjeronauk kaj je u školi kaj djecu kljucaju po glavi već odmalena – naglasila je Dragica pa su se složile oko jednog „sve to toliko krivo”.
– Ne možemo mi ništa promijeniti. Jedino na cestu – kažu, ali su se onda sjetile Poljakinja koje su maršile po ulicama i postigle ništa. Crkva vlada u svim porama, kažu.
– To državi ne bi ni palo na pamet da crkva nije inzistirala na tome, na zabrani pobačaja – rekla je Ivanka.
– Nekad je bilo normalno. Znaš da ne možeš, onda pobaciš – rekla je Dragica, a Ivanka se dotakla Plenkovića iz vedra neba.
– Ja ne velim da je Plenković blesav, pametan je, ali ako stalno ima taj pritisak, a obzirom da nas je svake godine manje, onda se ponašamo kak crkva diktira. To je žalosno. Žalosno je za vas mlade. Dobro ak imaš uvjete da imaš obitelj, ali dosta ljudi nema uvjete. Dosta se ljudi ne može zaposliti, nema stranačku iskaznicu. Sramota – rekla je Ana.
– Mi smo kakti pravna država?! Di nam je to pravo?
– Nigde. Oni ne misliju o tome.
– Danas imaš posel, sutra nemaš.
– Zakaj je Austrijanac hbil svoju decu? Sigurno ne od ljepote.
I tu smo razgovor završile. Naglasile su kako žele ostati anonimne jer bi ih u suprotnom, kažu, ovi na vlasti fundali. I koji je zaključak cijele priče? Svi se hamatom žale, stalno negoduju, a od silnog negodovanja ne vide ono što bi trebali!
mčaržavec/www.sjever.hr
10.10.2021.
