Na Svjetski dan zdravlja donosimo intervju o snu jedne djevojčice koja ga je s godinama pretvorila u stvarnost. Njeno ime je Mateja Krklec, dolazi iz Zagreba, ima 29 godina, a bavi se poslom kroz koji pomaže ljudima što smatra najvećom vrijednošću svog poziva!
– Bavila sam se plesom cijeli život i već sa 16 godina počinjem voditi plesne treninge u plesnom studiju “Escape”. Kao mala smišljala sam koreografije, prijateljice oblačila u kostime od maškara, medalje radila od aluminijske folije i organizirala natjecanja u kojima su sudjelovale moja sestra i prijateljice iz susjedstva. U srednjoj školi sam počela raspisivati plan kakvu dvoranu želim jednog dana i što bi se u njoj nalazilo. Život ne mogu zamisliti bez treninga – objašnjava Mateja svoj početak i ističe sportsko društvo kroz koje djeluje:
– Društvo sportske rekreacije Unifit (D.S.R. Unifit) nastalo je iz djevojačkih snova male Mateje da jednog dana ima svoj plesni studio. Nakon završene plesne karijere i otkrivene ljubavi prema fitnessu, moj se san samo malo promijenio, ali je baza ostala ista. Htjela sam imati nešto svoje, gdje je na prvom mjestu polaznik, gdje je jako bitan trening i tehnika izvođenja, gdje ćemo svi biti jedna mala, ali velika obitelj i vrijeme provoditi družeći se na treningu, ali izvan njega, organizirati razne evente koji će biti za apsolutno sve. Na tragu toga djelujemo i trenutno.
– Prošle godine u 8. mjesecu preselili smo poslovanje iz Zagreba u Krapinu i moram priznati da smo super krenuli. Ali… nastupio je novi lockdown koji nas je malo unazadio, no ne razmišljamo o zatvaranju već aktivno razmišljamo o proširenju – kaže Mateja.
Cilj Unitfita-a je promicanje zdravog života kroz vježbanje, osvješćivanje društva o važnosti tjelovježbe uz djelovanje kojem je pristupačnost na prvom mjestu.
– Počeli su i on-line treninzi pa povezujemo ljude od Zagreba do Londona, snimamo videe za društvene mreže, Youtube kanal… Trudimo se organizirati i ljetne treninge kroz Zagorje da malo probudimo ljude, a isto tako se trudimo da je financijski svima dostupno jer sam prošla i sama kroz situaciju kada si ne možeš priuštiti nešto kvalitetno, a želiš. Tako je i nastalo ime Unifit, na prijedlog moje drage prijateljice Dube, koja je to predložila zbog univerzalnosti mjesta koje povezuje sve uzraste i oba spola – dodaje Mateja.
Mateja je jedna od osnivačica D.S.R. Unifit, uz supruga Vedrana i sestre Petre. Društvo broji nešto manje od 50-ak članova od kojih je odraslih oko 30-ak i 20-ak djece.
Iako se Mateja cijeli život profesionalno bavila plesom, u jednom je trenutku ozlijedila kuk, a nakon pauze stvari su se odvile baš onako kako treba:
– Mislila sam da će mi ples biti ono čime ću se baviti u životu, ali nakon nekog vremena sam se zasitila i odustala. Obzirom da sam se udebljala nakon kraće pauze od treninga, krenula sam na Fit Camp i tamo sam već na prvom treningu odvodila dio treninga. To je bio moment gdje sam otkrila ljubav prema vođenju fitnessa pred grupom ljudi i upisala sam Izobrazbu za trenere na KIF-u. Dalje se sve nekako vezalo samo jedno na drugo. Iako sam se zasitila plesa, s najboljim prijateljem sam organizirala jednu radionicu salse i kako se to ljudima dopalo, tražila sam dvoranu za najam. Vlasnica jedne dvorane pitala me bi li htjela voditi grupne fitness treninge kod nje, na drugom su me mjestu pitali da počnem voditi grupe kao zamjena, pa sam počela voditi treninge paralelno na više mjesta i svugdje su bile pune dvorane, ljudi zadovoljni. Ne mogu vam opisati taj osjećaj zadovoljstva na kraju dana, osjećaj zadovoljstva kada mi osoba kojoj vodim trening dođe i kaže hvala jer se bolje osjeća, jer sam joj pomogla umanjiti bolove, jer pije manje tableta za tlak… Smatram da imam najbolji posao na svijetu, pomažem ljudima, uveseljavam ih, a sve to radim zapovijedajući im.
Mateji je navedeno upravo i najveća motivacija, kaže:
– Poštovanje i zahvalnost koju dobivam od klijenata mi je stvarno najveća motivacija. Zvuči možda kao klišej, ali istina je. Društvo se bori s neprestanim zatvaranjima i zabranama što je dosta velika kočnica u radu.
Najveća podrška joj je suprug bez kojeg, kaže ne bi bilo ni Unifita:
– On je moja desna ruka, nema veze sa sportom, ali sve oko administracije i tehnikalija je njegovo područje. Kad god ga trebam, od prvog dana, on je tu. Moram spomenuti i mamu koja je uskakala u Zagrebu i svekrvu koja je od kada smo u Krapini naš vječiti baka servis. Sada bih mogla nabrajati jako dugačak popis ljudi jer imam i divne prijatelje koji su mi podrška pa ću se zadržati na bakama i mužu da ne bih nekoga zaboravila.
Mateja kaže kako ju je broj zainteresiranih za sudjelovanje u programu iznenadio, a najčešći problem s kojim se bore polaznici je hernija diska:
– Ljudi rade puno sjedeći, a premalo su aktivni i tijelo ne može izdržati tako. Super je da su se mnogi napokon probudili, ali za neke je sada već dosta kasno i puno će dulje trajati cijeli proces da ojačamo tijelo i umanjimo bolove.
Napominje kako je doista teško objasniti ljudima da ništa ne ide preko noći. Svi bismo mi, složiti ćemo se, uspjeh odmah ili sada. Mateja kaže da nekad doista bude teško biti i trener, i pedagog, i psiholog, i kinezioterapeut, i motivator, i prijatelj, i animator, i računovođa, i organizator, i čistač, sve u jednom, a to zna biti dosta iscrpljujuće. Na kraju dana ipak prevladava onaj dobar osjećaj i gušt kada vidiš da si nekome pomogao.
Mateja nam je objasnila i sintagmu „rad na sebi” i „pojam zdravlja”:
– Rad na sebi, to se može odnositi na izgled, na um, na proširivanje znanja, pa bih to prokomentirala kao nešto što nam je svima potrebno da napredujemo neprestano iz dana u dan, da radimo nešto što nas tjera da napredujemo u onom segmentu u kojem želimo. To može biti knjiga koju ćemo pročitati, edukacija koju ćemo završiti, prehrana koju ćemo prilagoditi svojim potrebama, trening…. Širok je to pojam, ali smatram da sve što radimo, ako osvijestimo i shvatimo zašto to radimo, zapravo radimo na sebi. Nitko ne može biti 100 posto zdrav, ali svi mi možemo unaprijediti svoj život brigom o sebi. Kvalitetnom prehranom i ciljanim treningom možemo umanjiti svakodnevne bolove, biti funkcionalni, produljiti si život, biti mentalno bolje i samim time kvalitetnije živjeti. Tako da bi po mom mišljenju pojam zdravo bio kvalitetniji način života.
Sport je taj koji:
– Suzbija pretilost, umanjuje rizik od brojnih bolesti, razvija motoričke sposobnosti koje su danas kod djece sve gore zbog tehnologije koja ih okružuje, ali nekako u današnje doba, uz sve ove zdravstvene prednosti, najbitnije je spomenuti mentalno zdravlje. Čovjek se “ispuca” kroz sport i tjelovježbu, a samim time lakše je nositi se sa svakodnevnim stresom kojeg imamo i previše.
A sintagma „od sutra ću”?
– Danas sam pročitala jednu jako zanimljivu izjavu da motivacija dođe i ode i ne treba se oslanjati na nju, već se jednostavno natjerati da krenemo sutra i to pretvorimo u naviku jer ona ostaje, i još bitnije, ako napravimo dan, dva, tjedan dana pauze, ne smijemo odustati! Ako i pogriješimo, nema veze, idemo opet od sutra i dok taj sutra ne postane jučer – rekla je Mateja.
Koliko je teško stare navike promijeniti u nove, koju su najveći potencijalni neprijatelji?
– Svi smo različiti pa je to jako individualno. Uspjeh nije linearan, tu je puno faktora koji utječu na nas. Smatram da je bitno da svaki put kad se vratimo staroj navici reći sam sebi „ok, danas smo pogriješili, idemo opet“. Mnogi nisu toliko jaki mentalno pa ne treba niti uzimati velike zalogaje. Bolje ići postupno, na primjer ako želite promijeniti prehranu i reducirati težinu, nemojte sve odjednom. Prvo ubacite, uz svoj klasičan ručak, malo više povrća, kada vam to postane normalno smanjite količinu ostaloga na tanjuru i nećete ni osjetiti tu promjenu, a vašem tijelu će puno značiti – rekla je Mateja.
Za mnoge stvari kažu, stvar je odluke…
– I ja sam odlučila da ću naučiti parkirati, pa eto još tražim gdje su slobodna dva parkirna mjesta za svaki slučaj. Odluka nije jedini faktor. Uz odluku tu mora biti i jaka želja, vremenska mogućnost, ponekad financijska, možda i nečije odobravanje. Promjene su teške, ali dobar plan i strategija mogu svakako pomoći.
Matejini planovi su da pokrene dječje grupe u susjednim mjestima, da zaposli još ljudi uz sebe, organizira vježbanje preko ljeta na više lokacija, a želja joj je i provoditi nove radionice kako bi se ljudi educirali o prehrani i vježbanju. U nekoj daljnjoj budućnosti plan joj je otvoriti i Obiteljski sportski centar Unifit.
I za kraj Matejina fitness mudrica:
– „Ako ne možeš letjeti, trči. Ako ne možeš trčati, hodaj. Ako ne možeš hodati, puzaj, ali što god radiš, uvijek idi naprijed.“ To je nešto što bih svima poručila, teško je ostati motiviran, teško je doći do cilja, željenog rezultata, ali zaista je nebitno koliko su veliki, odnosno mali koraci. Bitno je da je svaki korak, korak naprijed. Ne znate kako? Ne znam ni ja, ali ne odustajem, nemojte ni vi!
Zapratite Unifit i na Facebook-u!
mčaržavec / www.sjever.hr
07.04.2021.
