Koliko vam se puta čini da su neki dani kraći, odnosno duži od drugih? Koliko često poželite zaustaviti vrijeme? Koliko puta priželjkujete da dan čim prije završi? Postoji li vrijeme uopće?
Neki od vas kažu da je vrijeme tvrdokorna iluzija, da je ono nešto što imaš, a zapravo nemaš, drugi kažu: vrijeme je noć, treći da je prolaznost, nešto nevidljivo, da je vrijeme ovo danas, ima i onih koji kažu da odgovor nemaju. Zanimljiv je taj pojam vremena. Eh, jedno je sigurno: vrijeme se vrti u krug, teče, ne mijenja ništa i ne govori ništa.
Koliko god vaši odgovori bili različiti, Tin Ružić iz Čakovca koji je apsolvent Pravnog fakulteta u Rijeci razbucati će vaša lamentiranja svojim stavom i pogledom. O čemu se ovdje radi?
– Vrijeme sigurno postoji, jedino se različita znanstvena područja nisu usuglasila što je vrijeme zapravo. Prema jednom stajalištu kojem je glavni predstavnik Newton, vrijeme je dimenzija svemira u kojem se događaji odvijaju određenim redoslijedom. Prema drugom, Kantovom stajalištu, vrijeme je dio čovjekovog intelektualnog mehanizma, odnosno način na koji ljudska svijest percipira i tumači događaje. Postoji i psihološka dimenzija vremena: u životu postoje „minute kao sati“, a neki se najvažniji životni događaji odvijaju „u sekundi“. Što je vrijeme zapravo, ne znamo. Za mene je vrijeme jedini stvarno ograničeni ljudski resurs. Čovjek može dosegnuti gotovo neograničenu količinu novaca, ali kada kucne njegov trenutak, život za njega završava – objašnjava Tin i kaže da je vrijeme najpoštenija životna kategorija jer… Sve možemo kupiti, osim vremena, ono svima teče jednako, a njegovo je mjerenje postalo lakše od kad je čovjek izumio sat – čuvara vječnosti.
– Ručni sat je savršen mehanizam sastavljen od zupčanika i ostalih sitnih dijelova, koji nam svojim preciznim radom pokazuju koliko vremena nam je u jednom danu preostalo, glavni životni orijentir. Druga strana sata je njegov modni doprinos, jer postoji sat za svaku pojedinu modnu kombinaciju – dodaje Tin.
Cijela Tinova storija svoj početak vuče iz doba prve karantene kada se komunikacija svela na onu putem interneta, a on je to vrijeme trošio na čitanje recenzija o satovima. Tada se desila glavna uporišna točka:
– Za vrijeme prve karantene više sam vremena provodio na internetu i pažnju su mi privukli satovi. U današnje vrijeme kada se proizvodnja različitih proizvoda svela na robu koja ima kratak vijek trajanja, privukla me činjenica da su mehanički satovi, uz redovito servisiranje gotovo vječni… Oni se mogu prenositi kao uspomena iz generacije u generaciju. Kako sam u tom trenutku znao vrlo malo o satovima i njihovoj proizvodnji, zanimalo me kako oni postižu tu vječnost i zašto su toliko cijenjeni u određenim krugovima.
Ruke odvjetnika, političara i osoba u biznisu na high levelu većinom su okićene satovima. Ili je to stereotip?
– To je stereotip, a razlog leži u tome da su ljudi u trenutku rukovanja, skloni gledanju u lijevu ruku osobe s kojom se rukuju. Zašto je to tako? Rukovanje je najčešći način na koji uspostavljamo tjelesni kontakt s drugom osobom i često utječe na stvaranje prvog dojma koji imamo o osobi. Pamtimo ih po čvrstom ili mlakom stisku ruke, vlažnoj, hladnoj, toploj ruci…Pogled na lijevu ruku i sat sastavni su dio tog prvog dojma koji stvaramo u prvih nekoliko sekundi u susretu s drugom osobom. Za prvi dojam imamo samo jednu priliku, pa je uz odjeću pomno odabran sat detalj koji će o nama mnogo govoriti u tom prvom kontaktu i snažno utjecati na stvaranje tog prvog dojma. Ako je prvi dojam o nama pozitivan vrlo je vjerojatno da će i cjelokupno naše daljnje ponašanje biti doživljeno u pozitivnom kontekstu. I obratno. Sat osim kao modni dodatak, pokazuje i statusni simbol. Pokazivanjem metalnih ljubimaca kao što su satovi i automobili, pokazuje se, odnosno ostvaruje, dojam uspješnosti, kako osobne tako i vlastite tvrtke.
Dizajniranje satova postignut je u mnoštvu oblika, veličina, materijala i boja. Ukusi se razlikuju…
– Svatko od nas kupuje sat prema vlastitom ukusu i preferencijama. Kada tako gledamo stanje stvari, pogrešan sat ne postoji. Najveća pogreška mladih ljubitelja satova je kupovanje potpuno pogrešnih proizvođača. U svijetu globalnog marketinga u kojem danas živimo, a reklame poznatih brendova vam iskaču kao iz paštete, ljudi su skloniji kupnji satova koji su „markirani“ logotipom neke poznate tvrtke (Hugo Boss, Emporio Armani, Lacoste…), nego satovima koji su proizvedeni od strane proizvođača kojima je izrada satova i njihovih mehanizama primarna i jedina djelatnost – otkriva nam Tin čija se kolekcija sastoji od četiri ručna i tri džepna sata.
– U mojim očima svi su jednako vrijedni, i bilo bi mi se podjednako teško odvojiti od bilo kojeg od njih. Uglavnom su to modeli japanskih proizvođača poput Seika ili Orienta. Svoj prvi sat koji je bio džepni, dobio sam od svojeg djeda kada sam imao 9 godina. On je strastveni ljubitelj muških odjela, pa mi je tako u kompletu s trodijelnim odjelom poklonio i sat. Drugi sat sam dobio od svoje bake, kada mi je bilo 14 godina. Taj je sat pripadao mom pokojnom djedu i ima veliku sentimentalnu vrijednost – podijelio je Tin s nama i naglasio kako cijena sata ne definira njegovu vrijednost, već nju definira njegova povijest, životna priča.
Tin uskoro planira plasirati web platformu o mjeračima vremena čija je svrha edukacija potencijalnih ljubitelja satova.
– Želim stvoriti zajednicu na razini države (ili možda naše jezične regije) koja će imati pristup kvalitetnim informacijama, razmjenjivati mišljenja, davati savjete. Na našem jeziku postoji vrlo malo informacija vezano uz same satove, a većini naše populacije je potpuno ne shvatljivo zašto sat može doseći cijenu od nekoliko stotina ili pak tisuća eura. Otprilike, slično je u auto industriji – možete kupiti automobil japanskog proizvođača za frakciju cijene nekog njemačkog. I jedan i drugi odvest će vas od točke A do točke B, ali ovisi što vi očekuje od tog automobila u vožnji. Tako je to i u urarskoj industriji. Postoji poznata izreka da će i pokvaren sat točno pogoditi vrijeme dva puta dnevno. Neki mehanički satovi griješe od 5 do 30 sekundi dnevno, neki dvije sekunde godišnje, neki će trajati nekoliko desetljeća, a neki par godina. Sve ovisi o tome što vi osobno očekujete od tog sata, i koliko ste ga spremni platiti. Jedan od glavnih razloga koji me doveo do ovog projekta je – kako pokazati drugima da za kupnju kvalitetnog mehaničkog sata nije potrebno puno novaca. Netko tko se tek upušta u ovaj hobi može svoj prvi mehanički sat kupiti za otprilike tisuću kuna. Uz redovito servisiranje, njegov unuk može nositi taj sat i on će pokazivati točno vrijeme svaki dan. Njegovom kupnjom može započeti priču koja će trajati cijeli vaš život i nastaviti se generacijama.
Zapratite Tina na Instagram profilu i stay tuned!
FOTO: Zračni Alex
mčaržavec / www.sjever.hr
06.03.2021.
